Televizija ne potiče hiperaktivnost kod djece
Dječja agresivnost kao znak ADHD-a
Korejsko ADHD čudo od djeteta

Znanstvenici sa Sveučilišta Texas Tech tvrde da njihova studija pobija ranije iznesene teze da djeca koja puno gledaju televiziju češće imaju problema s ponašanjem u školi, osobito zbog hiperaktivnosti i pomanjkanja pažnje i koncentracije.

Ako postoji veza, onda ona ide u suprotnom smjeru – odnosno, roditelji hiperaktivne djece u pravilu im dopuštaju da više gledaju televiziju kako bi se odmorili, smatraju autori.

Njihovi rezultati zasnovani su na analizi podataka istraživanja koje je obuhvatilo roditelje i nastavnike više od 5.000 djece u periodu od dvije godine.

Ako je malo dijete osobito agresivno, to možda znači da boluje od poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), kaže njemačka udruga za dječju psihijatriju sa sjedištem u Neussu.

"Djeca s ADHD-om često teško interpretiraju govor tijela osobe s kojom razgovaraju. Brzo se osjete ugroženima i reagiraju agresivno", kaže Christa Schaff, predsjednica te udruge. Oko pola miljuna mladih Nijemaca u dobi od šest do 18 godina boluje od ADHD-a, tvrdi udruga.

Djeca koja u dobi od tri do šest godina pokazuju posebnu impulzivnost ili brzo zapadnu u svađu pokazuju simptome ADHD-a. Ona imaju problema sa sobom kad su sama, veoma su nestrpljiva i često su na rubu svoga društva. Ti se simptomi često pogoršaju za školovanja, a kontakt s vršnjacima često je obilježen agresivnim ponašanjem.

Što se prije takvo ponašanje prepozna i počne rješavati, ta djeca imaju više izgleda da se pozitivno razviju, kaže Schaff.

početakˆ

Osmogodišnji dječak želi graditi leteće automobile i prkositi Newtonovim zakonima gravitacije. Studentu fizike, najmlađem u Koreji, taj san bi se mogao i ostvariti. Njegovi školski uspjesi zbunili su mnoge stručnjake, a pažnja javnosti usmjerena je prema ovom čudu od djeteta i njegovim roditeljima, koji su bivši učitelji. Po čemu je mladi Song Yoo-geun, koji je rođen u studenom 1997. godine tako poseban?

Njegovi roditelji, oboje vitalni 46-godišnjaci razlikuju se od mnogih korejskih roditelja koji ne pokazuju tako gorljivu želju za što boljim školovanjem svoje djece. "Prosječan dan našeg dječaka nema neke određene rutine. On ima samo mjesečne zadatke. Umjesto da bude zarobljen rigidnim rasporedom, ima slobodu da istražuje svako područje koje želi", govore njegovi roditelji.

Dok druga djeca, njegovi vršnjaci kreću u prve razrede osnovne škole, Yoo-geun postaje brucoš na Odjelu fizike sveučilišta Inha, u zapadnom Seulu. Kompletno gradivo za osnovnu i srednju školu savladao je za samo devet mjeseci, što je napredak za koji je normalnom korejskom djetetu potrebno 12 godina, prije nego bude primljeno na sveučilište.

Premda niti jedna posebna škola nije provela kvalifikacijski postupak za Yoo-geuna, kada su ga u listopadu testirali na sveučilištu, profesori su ostali iznenađeni. Pred zaprepaštenim stručnjacima dječak je objašnjavao Schroedingerove jednadžbe, koje pripadaju domeni matematike od ključne važnosti za razumijevanje kvantne mehanike. Naime, za te jednadžbe, koje je 1925. godine zadao veliki austrijski fizičar Erwin Schrödinger, znanstvenici kažu da imaju istu ulogu analogno Newtonovom drugom zakonu u klasičnoj mehanici.

Nije stoga nikakvo čudo da je Yoo-geun odjednom postao nadaleko poznat i u središtu medijske pažnje. Mnogi korejski roditelji zato su izuzetno znatiželjni kakvi se to mentalni kapaciteti kriju u ovom djetetu i što ga razlikuje od sve ostale djece. Kakav je odgoj imao, s kime odrastao, pa čak i čime se pretežno hranio?

"Jednom smo ga odveli u zoološki vrt. Tamo je četiri i pol sata neprestano zurio u životinje. Tada je imao samo tri ili četiri godine. Pomislili smo tada da je sigurno ili čudo od djeteta ili nešto suprotno od toga", govori u šali njegov otac Song Soo-jin u intervjuu koji je dao za Korea Herald. Intervju je vođen uglavnom s njegovim ocem jer Yoo-geun još nije toliko zreo da može voditi ozbiljan razgovor s odraslim ljudima. "Mislim da je dobro da pustim svom sinu da radi što god želi", kaže otac, dodajući da je Yoo-geun toliko zaokupljen rješavanjem matematičkih problema ili igrica, da je često puta po 14-15 sati dnevno njima okupiran. "On voli doći do zaključka, čak i kada mu to oduzima dosta vremena", objasnio je otac.

San mladog Yoo-geuna je napraviti leteće automobile, bazirane na teoriji superstruna. Teorija superstruna je zapravo samo jedan pokušaj znanstvene teorije da objasni sve čestice i sile u prirodi prikazujući ih kao vibracije sićušnih struna. "To je protivno Newtonovim zakonima. Sve na zemlji ostaje prikovano uz zemlju zbog sile gravitacije, ali u slučaju letećih automobila stvar je drugačija", objasnio je Song, dodajući da bi studiju "letećih automobila" i teoriju superstruna Yoo-geun mogao jednom nastaviti na CERN-u, poznatom švicarskom istraživačkom laboratoriju.

IskonInternet

početakˆ

Odabrala i uredila Renata Đonđ Perković, prof. psihologije

<- Teme

Više o savjetovanju...