DJEČJA AGRESIVNOST
Podjela dječje agresivosti
Osnovni uzroci
Svađa
Bijes
Kako pomoći djetetu
Kontrola agresije
Podučavanje roditelja
Kako sprječavati agresivnost
PODJELA DJEČJE AGRESIVNOSTI
1. Normalna agresivnost ili suprotstavljanje koja nema neprijateljsko značenje. Ona je donekle "fiziološka", normalna ili očekivana. Pojavljuje se tijekom dječjeg razvoja, a ističe se u nekim razdobljima. Ta dječja agresivnost vodi dijete samostalnosti i prodornosti u društvu.
2. Neprijateljska agresivnost očituje se otvorenim neprijateljstvom prema cilju, a ima dva oblika: heteroagresivni i autoagresivni. Heteroagresivni se očituje prema van (ljudima, životinjama, predmetima iz okoline), a autoagresivni prema sebi (grizenje noktiju, čupkanje vlastite kose).
3. Potisnuta agresivnost pojavljuje se u slučajevima jakog straha od kazne i može imati heteroagresivni oblik.
Uz otvorenu agresivnost, kod djece postoji i pasivna, povučena, pokorna, možda čak i nepokretna agresija. Takva se djeca pri zabrani i prikraćenosti ne odupiru otvoreno, nego se povlače, tj. odbijaju hranu, ne žele spavati, odbijaju pražnjenje crijeva i slično. Dijete odbija izvršavati određene zadaće i zapovijedi, pravi se "gluho". Takvo je ponašanje često u fazi prkosa, kad je ambivalencija prema roditeljima prirodna pojava. Agresija postaje problem kad je prejaka. Cilj prejake agresije je da zavlada situacijom, da savlada zapreku ili da uništi objekt.
početakˆ
OSNOVNI UZROCI AGRESIVNOSTI KOD DJECE
- prikraćenost koja priprema dijete da napadne osobu ili predmet što mu stoje na putu da željenog cilja
- prenesena ljutnja koja se pojavljuje kada dijete ne može izraziti ljutnju izravno prema osobi ili predmetu što su ga povrijedili
- roditeljsko odbacivanje djeteta
- želja za svraćanjem pažnje
- poistovjećivanje s agresivnom okolinom
- fizičko kažnjavanje za loše vladanje u djetetu često izaziva želje da tu agresivnost vrati prema drugima ili prema sebi
- popustljivost roditelja ili odraslih prema agresivnosti
- emocionalna napetost koja nastaje zbog obiteljskog stresa u kojem dijete nije sudjelovalo
Uzrok agresivnom ponašanju djece može biti i sam roditelj ili odgojitelj, tj. međuljudski problemi u obitelji ili ustanovi. Razlog agresivnom ponašanju može biti i osobnost roditelja ili odgojitelja, tj. traženje poslušnosti, napetost zbog roditeljskih problema, njihove nesigurnosti itd.
početakˆ
SVAĐA
Agresivnosti kod djece često prethodi svađa. Svađa je kratka pri čemu se dječaci češće svađaju nego djevojčice i agresivniji su za vrijeme svađe. Mlađe dijete je svadljivo ali manje agresivno da starijega koje se ponaša obratno. Češće su svađe među djecom istog spola koja su starija ili mlađa. Guranje i natezanje je motorna aktivnost koja prethodi agresivnosti. Svađom se prisiljava drugo dijete da popusti, no nakon svađe djeca sebrzo oporavljaju i ne pokazuju znakove mržnje. Upravo je to razlog da se roditelji ne upuštaju u rješavanje dječje svađe svojim metodama koje često prerastaju u svađe roditelja i stalni su izvor susjedskih razmirica. Djeca svoje svađe brzo rješavaju i zaboravljaju.
početakˆ
BIJES
Bijes je također ponašanje koje prethodi agresiji. Od prve do druge godine uzrok bijesa kod djece najčešće je vezan za suprotstavljanje određenim navikama, a potom i autoritetu. Od druge do treće godine na prvom je mjestu bijes zbog autoriteta, na drugome suprotstavljanje formiranju navika, a na trećem sukob s vršnjacima. Od treće do četvrte godine uzrok bijesu je sukob s vršnjacima na prvom mjestu, a na drugom vrhunac sukoba s autoritetom. Nakon četvrte godine uzrok bijesu je društvena okolina, a kasnije prikraćivanje i ometanje interesa i zadovoljenja. Tijekom djetetova razvoja uspostavlja se kontrola nad afektima i otvorena agresija prelazi u potisnutu.
početakˆ
KAKO POMOĆI DJETETU
Da bi se spriječila agresivnost, dijete treba uvjeriti kako takvo ponašanje nije poželjno no prihvatljivo. Mnogi roditelji to ne prihvaćaju, pa potiču djecu da se brane agresijom. Da bi roditelj podučio dijete o nepotrebnosti i nepoželjnosti takva ponašanja, ne smije ga tući, jer tada čini ono što djetetu zabranjuje, a njemu je dopušteno.
Dijete se treba učiti isticati među vršnjacima na prihvatljiv način, a ne tučnajvom. Često se od djeteta ne može doznati zašto se tuklo. Tučnjavu treba prekinuti razdvajanjem djece, a ne traženjem krivca. Djetetu treba pomoći da odraste ističući dobre strane njegova ponašanja.
Sudjelovanje djeteta u određenim sportovima može agresivnost pretvoriti u vještinu za branjenje, a ne za napadanje.
početakˆ
KONTROLA AGRESIJE
Roditelji, učitelji i stručnjaci često traže pomoć da bi riješili stvarne životne probleme, posebice što se tiče maloljetničke delikvencije i agresije, gdje pravne metode obično ne daju željene rezultate. Budući da mehanizmi antisocijalnog ponašanja još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, pokušaji djelovanja na takvo ponašanje psihološkim ili odgojnim metodama zto su često samo djelomično uspješni.
početakˆ
PODUČAVANJE RODITELJA
Nedvojbeno je utvrđeno da su roditeljske odgojne metode povezane s dječjom agresivnošću. Jedan od najizravnijih i najuspješnijih pristupa izlaženju na kraj s tim izvorom agresije je podučavanje roditelja. Rukovodeći se načelima modifikacije ponašanja, psiholozi podučavaju roditelje djelotvornijem ophođenju s djecom. Roditelji uče zamjenjivati negativne izjave, poput prijetnji i naredbi, pozitivnima te uče verbalno poticati dječje prosocijalno ponašanje. Osim toga, roditelji uče dosljedno primjenjivati kazne koje ne uključuju tjelesno nasilje onda kada je nužno održati disciplinu. Takve intervencije često dovode do velikih promjena roditeljskog i dječjeg ponašanja. Slične tehnike upotrebljavaju se i u podučavanju učitelja te drugih stručnjaka koji rade s djecom.
početakˆ
KAKO SPRJEČAVATI AGRESIVNOST
Potrebno je organizirati dječji svakidašnji život kao stabilan i predvidiv:
- sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na isti način (osjećaj sigurnosti)
- sport, rekreacija, opuštanje (smanjivanje napetosti)
- postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (predvidivost i sigurnost)
- Učiti dijete prosocijalnom ponašanju, da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da bude velikodušno, da prepoznaje osjećaje drugih ljudi i djece i uživljava se u njih.
Agresivno i prosocijalno ponašanje su suprotni stilovi međuljudskog ponašanja, suprotni načini rješavanja problema koji se stječu i uče u ranoj dobi. Učenjem se može povećati i njegovati jedan stil na račun drugoga. Kojiko dijete više uči da se brine o drugima, da im pomaže i da ih tješi, toliko će manje biti agresivno i neuviđavno. Svako dijete može naučiti da izražava svoju agresivnost na prihvatljiv način, da se brine o sebi i drugima, da razgovara i dogovara se, te da rješava sukobe na nenasilan način.
Čuturić Nevenka: 'Zabrinjava me moje dijete', Gruden Zdenka: 'Dječja psihoterapija' |
