KAKO SE NOSITI S DJEČJOM LJUTNJOM
Dječja klasika - ako nije po njegovom, brzo u suze pa će biti... Već kao bebe vaša vam djeca jako dobro znaju pokazati kada su ljuta, kao dvogodišnjaci postaju frustrirani kada nešto ne mogu napraviti kako žele ili kada nešto nije po njihovom. Tada je frustracija pravi povod za ljutnju koju će neki klinci obznaniti jasno i glasno, dok će oni mirnije prirode to nekako 'prehodati' u sebi.
Ljutnju nemojte poticati već pokušajte pronaći način kako ju zaustaviti, jer lako je moguće da mlađi ili stariji brat uoče da će se njihova sestra jako razljutiti ako joj uzmu njenog šarenog ponija, a dreka i vika po kući njih će nasmijati do suza, dok će vama potrgati živce. Kod male djece takvom ljutitom ponašanju treba odmah stati na kraj, dok sa starijima treba razgovarati, objasniti im da je ljutnja normalna stvar te im pomoći da se nauče nositi se s njom.
Vaš je zadatak da im objasnite da nećete dopustiti vikanje, lupanje i pljuvanje dok su ljuti, no dok im to govorite budite smireni jer kakve koristi od svega ako im govorite jedno, a pokazujete drugo!
Pričajte s njim, neka vam pokuša objasniti kako se osjeća i što ga je točno naljutilo, tu ćete morati igrati igru povuci-potegni, no ne kaže se uzalud 'strpljen, spašen'. Ne dopuštajte da njihova ljutnja razljuti vas, smireno probajte stvari vratiti u normalu. I nikada se nemojte smijati vašem ljutitom djetetu, oni bi to mogli shvatiti kao dobar način zabave, a to je upravo suprotno od onoga što želite, zar ne?
Preduhitrite ljutnju
Nervozno i ljuto dijete pokušajte smiriti nekom pričom, otpjevajte mu pjesmu ili pustite CD s pjesmicama koje voli. Zamolite ga da vam pomogne skuhati ručak ili napraviti sladoled ili se jednostavno izvalite na krevet i maštajte.
Ispadi bijesa u parku ili supermarketu nisu baš zgodni pogotovo kada se pored vas nađu tri gospođe 'čije dijete to nikada ne bi napravilo'. Najbolji savjet je da pokušate pronaći povode takvom ponašanju, kod manje djece to mogu biti umor i glad, a i dugi shopping zna biti jedan od uzroka - djeci je to jednostavno dosadno. Pokušajte i s taktikom skretanja pozornosti kada vidite da nadolazi provala bijesa, kod starije djece takve stvari obavezno treba rješavati razgovorom.
Kada krene djetetov napad bijesa pokušajte ostati hladnokrvni, ne vičite, ne objašnjavajte mu da se tako 'jednostavno ne smije ponašati' jer dijete to ne razumije. Zagrlite ga i recite mu da razumijete njegovu ljutnju i bijes, no da ne može uvijek biti sve kako si zamisli. Dobra preventiva je i trošenje energije kroz igru i učenje.
Kazne i vikanje najčešće poluče suprotne rezultate od željenih. Ne zaboravite poštivati djetetov red spavanje i hranjenja, naravno da je u izvanrednim situacijama to nemoguće, no neka one budu što rjeđe. Riječ 'NE' koristite što manje, neka ona ne bude izgovor svaki puta kada se vama nešto ne da.
I naravno, budite dobar primjer svome djetetu.
Provedite lijepo vrijeme s djetetom u parku, trčite, planinarite, vozite bicikle i role, izrađujte razne predmete od drva ili jednostavno šećite i pričajte. I ne zaboravite se smijati, smijeh troši energiju i podiže raspoloženje kod svih ljudi, pa tako i djece.
Svaki se roditelj pri susretima s dječjom ljutnjom ponekad suočava s trenucima krize, i to je sasvim razumljivo jer dijete zahtijeva veliku pažnju i odricanje. Kada osjetite da ste na rubu živaca i da bi vaš sljedeći korak mogao biti vika i podizanje ruke na vaše dijete zamolite nekoga od ukućana da pripazi na njega i napravite nešto za sebe. Popijte čaj ili prošećite. Kada se smirite i djetetu ćete na ljepši način objasniti da ustvari uopće nema razloga za ljutnju jer ono je vaše 'malo zlato' i uvijek ste tu za njega.
|