Obiteljski centar Karlovačke županije
pošalji e-mail
NASLOVNICA
O NAMA
DOGAĐANJA
AKTIVNOSTI
PROGRAMI
SAVJETOVANJE
TEME
KONTAKT
 

 

  by Google
oc-karlovac.hr www

 
 
KUTAK ZA DJECU
KUTAK ZA MLADE
KUTAK ZA RODITELJE
PARTNERSTVO
DEFEKTOLOG
SOCIJALNI RADNIK
PSIHOLOG
PRAVNIK
SURADNJA
PARTNERI
DONATORI
NATJEČAJI
IZ MEDIJA
LETCI I PREZENTACIJE
FOTO, AUDIO, VIDEO
TEMATSKI ČLANCI
ZAKONI I PROPISI
KORISNI LINKOVI
KAKO DO NAS
MAPA STRANICA

Ivana Meštrovića 10
47000 Karlovac
tel. 047/ 411-429
fax 047/ 411-459

.
DOBRO DOŠLI !

 
 
Hrvatska na putu u EU
Hrvatska na putu u EU
 
 
 
 
 

AKTUALNE TEME - ANKSIOZNOST

PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI - POSLJEDICA ANKSIOZNOSTI

Somatizacija
Psihološka regresija
Somatizirana anksioznost


Uloga psihičkih činitelja kod nastanka tjelesnih poremećaja predstavlja socijalne, naučne i terapijske probleme. Sa socijalnog stanovišta, napretkom medicine u profilaksi i liječenju mnogih bolesti, pomakla se granica životne dobi pučanstva i promijenila se njegova patologija. S druge strane, treba istaći da je svaka tjelesna bolest, ako i nije motivirana, već samo po sebi motivacija: ono što se zbiva u organizmu utječe na individualne intrapsihičke konflikte i funkcioniranje osobe. Patološko funkcioniranje tijela direktno djeluje na emocionalni život, na aktivnost, prirodu i intenzitet nagonskih konflikata, i to posredstvom neurohormonalne veze. Ali bolest je u isto vrijeme ona životna situacija koja obično dovodi do više ili manje naglašene narcističke regresije.

Psihosomatski pristup bolesti podrazumijeva postojanje neprekidne interakcije između somatskih i psihičkih procesa, što upućuje na zaključak da se ljudski organizam tretira kao jedinstvena i nedjeljiva cjelina. Pristalice psihosomatskog pravca u medicini ukazuju da je ljudsko biće sa svojim brigama, strahovanjima, nadama i ambicijama integralna cjelina, a ne samo nositelj organa, i da kao takav postaje legitiman objekt medicinskih istraživanja. Ako se zasad organski poremećaj može jedino, ili bolje reći uspješnije liječiti fizikalno - kemijskim metodama, to još ne znači da u nastanku bolesti nisu sudjelovali i psihički činitelji. Prema tome, pretpostavka o potpunom jedinstvu i uzajamnoj vezi tjelesnih i psihičkih procesa omogućuje da se pojave s kojima se susreće liječnik doista u potpunosti shvate.

Postoji više načina kako psihološki i fiziološki procesi mogu međusobno utjecati na nastanak bolesti:

  1. Fiziološki procesi mogu izravno utjecati na psihološke funkcije djelujući na CNS (infekcije kao što su sifilis mogu imati psihičke manifestacije, hipoglikemija može izazvati smetenost kod oboljelih od dijabetesa).
  2. Psihološki činitelji mogu utjecati neposredno na fiziološke funkcije (npr. psihološki stres može direktno utjecati na gastrointestinalne poremećaje i sl.).
  3. Psihološki činitelji mogu posredno, putem nekih oblika ponašanja, utjecati na fiziološke funkcije. Npr. psihološki činitelji mogu stvoriti poseban oblik ponašanja kao što je pušenje, koje može kod pojedinca stvoriti predispoziciju za rak.
  4. Na kraju, pojedina fiziološka stanja mogu utjecati na specifična psihološka stanja. Npr. anksioznost i depresivnost mogu biti psihološki prateći aspekti tjelesnih bolesti (rak, AIDS).

Izdvajanje pojedinih interakcija na ovaj način ima samo svoje edukativno značenje. U stvarnom životu, recipročne interakcije između tijela i psihe očite su kod svake bolesti i vrlo često i nekoliko navedenih interakcija može djelovati istovremeno. Kod leukemije može poremećaj u krvnoj slici neposredno utjecati na psihološke funkcije u vidu osjećaja umora, iscrpljenosti, malaksalosti; također, može utjecati na fiziološki status djelovanjem stresa na poremećaj imuniteta; zatim, posredno kao nesurađivanje u terapijskom postupku i, na kraju, emocionalni poremećaj može imati negativno značenje za bolesnika od leukemije, npr. stigmatizacija, smanjenje radne sposobnosti i sl.


Somatizacija

Somatizacija označava regresivno vraćanje na govor tijela, nadalje somatizacija i kao fenomen sadrži pojam "fiziološke manifestacije anksioznosti" sve do organskog simptoma. Vidljivo je da u samom doživljaju anksioznosti postoje razlike, koje se dovode u vezu s kontroliranom i nekontroliranom anksioznošću te relativnom i apsolutnom prevlašću primarnog procesa mišljenja. Kontrolirana anksioznost posljedica je mogućnosti rada ega, koji adekvatno evaluira traumatske situacije, adekvatno ih uvremenjuje i ne dopušta arhajske oblike reakcije. Naprotiv, što se tiče tjelesnih očitovanja, regresivna anksioznost može se usporediti s ranim infantilnim reakcijama utoliko što se opasnost koja se doživljava odmah izjednačava s primarnom traumatskom situacijom.

Vegetativni somatski procesi nikada ne podliježu sasvim maturacijskim procesima. Maturacija se pokreće uključivanjem procesa percepcije, testiranjem realiteta, mogućnošću motornog pražnjenja napetosti, porastom sposobnosti zapamćivanja i prosuđivanja, integrativne i sintetske funkcije ega. Razvoj misli, početak odgode, anticipacija, sposobnost apstrakcije i razvoj koncepta vremena označavaju uspostavu sekundarnog procesa mišljenja. Sve ovo uvjetuje desomatizaciju (kao reakciju na određene podražaje), što znači integraciju autonomnih mišićnih akcija, zamjenu akcije mišljenjem i redukciju vegetativnih fenomena rasterećenja napetosti. Optimalan je rezultat ovladavanje napetošću s minimumom utroška energije. Razvojem ega, kasnije i superega, javlja se odgoda i supstitucija satisfakcije.

Količina napetosti ovisi o odnosu primarnih i sekundarnih procesa mišljenja. Anksioznost obavezno znači da je pokrenut primarni proces (kondenzacija, pomak, bezvremenost) te traumatska situacija može u tom slučaju značiti primarni proces doživljen u bespomoćnosti, bezvremenosti i svojoj potpunoj arhaičnosti. U široj lepezi anticipacija već uključuje mogućnost istovremenosti i zgušnjavanja prošlog i sadašnjeg, s djelomičnom mogućnošću diferencijacije prošlog i sadašnjeg. Ova rudimentarna mogućnost uvremenjenja odraz je djelomične aktivnosti sekundarnog procesa, dok je zgušnjavanje prošlog i sadašnjeg dio aktivnosti primarnog procesa.

Freud bilježi da ego sudjeluje u regresiji ida. Jedan, regresivni, dio ega djeluje na razini primarnog procesa, ostali dio ega pokušava u mnogim situacijama anksioznosti ponovno uspostaviti i realistički procijeniti situaciju naknadnom uspostavom sekundarnog procesa. Rezultat ovoga naziva se kontroliranom anksioznošću. Prije bismo mogli reći da postoji fluidnost negoli oštra granica između ova dva procesa. Regresivna anksioznost može se usporediti s ranim infantilnim reakcijama u tome što se doživljena opasnost izjednačava s traumatskom situacijom.

Instinktni zahtjev često predstavlja opasnost egu. Odgovor postaje relativno jednostavan ako uključimo agresiju, koja dovodi ego u sukobe s okolinom. Međutim, i spolnost uslijed svojega kompleksnog razvoja često predstavlja opasnost. Sve pregenitalne satisfakcije odvijaju se na način one prve - oralne spolnosti, koja ima korelat i izvodi se iz somatske funkcije uzimanja hrane, dakle zadovoljenja potrebe, uz nedostatak izravnog rasterećenja.

Prema Schuru, više od svih ego funkcija, reakcija na opasnost proizlazi iz kompleksnog razvoja čovjeka i upravo zato je često uzrokom regresivnih fenomena. Ovo iziskuje poznavanje filogenetskog porijekla reakcija na opasnost u biološkim refleksima, genetske veze s animalnim refleksima kao i njihov urođeni karakter kod novorođenčeta. Schur nadalje tvrdi da u djece kao prekurzor anksioznosti postoji sklonost difuznom oterećenju i pomanjkanju koordinacije motornog odgovora. Od ovog nediferenciranog stanja sazrijevanje se nastavlja u nekoliko pravaca. Jedan je razvoj koordinacije mišićne aktivnosti. Drugi je maturacija mentalnog aparata. Kod ovoga normalno postoji paralela u razvoju CNS-a i motornog aparata kao i javljanju sekundarnog procesa mišljenja kao glavnog dijela ego funkcija. Sve ovo dovodi do porasta desomatizacije. Razvoj je upravljen prema maksimalnoj upotrebi automatizacije mišićnih akcija, prema zamjeni akcije mišljenjem i redukciji vegetativnih oblika oterećenja. Druga ego funkcija - testiranje realiteta - omogućuje egu da razlikuje moguću od stvarne, sadašnje opasnosti. Ovom procjenom opasne situacije ego stječe iskustva. Tako ego zdrave odrasle osobe na potencijalnu opasnost reagira svrsishodno. Ovo iskustvo genetički je povezano s afektom anksioznosti, ali je poprimilo obilježja procesa mišljenja i tako potiče razrješenje problema.

Schurova hipoteza temelji se na mogućnosti zrelog ega da upotrijebi sekundarne procese mišljenja i da neutralizira energiju, uz desomatizaciju u odgovorima. Resomatizacija u odgovorima dolazi u stanjima prevalencije primarnih procesa mišljenja i upotrebe deneutralizirane energije. Podrazumijeva se da "normalni" ego (ego slobodan od konflikta, po Hartmannu), prema Schurovoj teoriji, u svojim odgovorima u potpunosti koristi sekundarni proces mišljenja i neutraliziranu energiju, te su i somatski fenomeni oterećenja odsutni.


Psihološka regresija

Psihološka regresija ovisi o nizu faktora: prirođenim faktorima okoline, predispoziciji za anksioznost te izboru reagiranja organskog sustava, što Schur zove "totalnom kondicijom". Katkad se susreću somatski fenomeni oterećenja koji prate različite nijanse anksioznih reakcija bez svjesne spoznaje anksioznosti ili osjećaja opasnosti. U analizi se otkriva da ova regresija pripada preverbalnoj, pre-ego etapi razvoja, gdje je reakcija na poticaje u zgusnutom smislu psihosomatska. Ovdje je svjesno iskustvo ograničeno jer su genetski fenomeni oterećenja postojali prije nastanka afekta anksioznosti. Tada govorimo o ekvivalentima anksioznosti.


Somatizirana anksioznost

Somatizirana anksioznost je oblik anksioznog reagiranja koji se očituje nizom somatskih simptoma u raznim sustavima u organizmu, čija pojava, u pravilu, znatno ublažava doživljavanje anksioznosti ili ih potpuno otklanja. Ovakav tip očitovanja anksioznosti nerazdvojan je pratitelj anksioznog načina reagiranja, jer je poznato da su intenzivna doživljavanja anksioznosti uvijek praćena i tjelesnim fiziološko-biokemijskim promjenama u organizmu. Tjelesna ispoljavanja anksioznosti mogu biti generalizirana ili ograničena na pojedine organe i sustave: kardiovaskularni, respiratorni, gastrointestinalni, urogenitalni, kožu, na osjetila itd.

Sve do sada rečeno opisuje psihološka proživljavanja psihosomatskih bolesnika. Ovi bolesnici, izloženi su pravoj "psihološkoj katastrofi", ponovnom buđenju separativnih strahova i regresiji. Anksioznost koja se javlja u stresnim situacijama praćena je regresijom i zahtjevom za korištenjem regresivnih obrambenih mehanizama, odnosno resomatizacijom kako ne bi došlo do dezintegracije osobnosti.

MEF Zagreb, Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu

početakˆ

<- Anksioznost

<- Teme

Više o savjetovanju...

 © Obiteljski centar Karlovačke  županije
Design by Pentaweb