POREMEĆAJI HRANJENJA

Anoreksija nervosa
Bulimija nervosa
Kompulzivno prejedanje
Liječenje poremećaja hranjenja
Poznati primjeri

Većina ljudi barem jednom je pokušala držati dijetu s ciljem smanjenja tjelesne mase. Međutim, kako znati kada je granica prijeđena i kada je osoba izložena riziku od poremećaja u ishrani? Danas, poremećaji hranjenja glavni su uzrok smrti među psihičkim bolestima, i osobe koje imaju poremećaj hranjenja izložene su velikom tjelesnom i psihičkom riziku. Kod ove vrste poremećaja vrlo je važno prepoznati simptome koji upućuju na mogući poremećaj.

Anoreksija nervosa je stanje okarakterizirano kao poremećaj kod kojeg ljudi odbijaju održati minimalnu normalnu tjelesnu masu, imaju pojačan strah od povećanja tjelesne mase i često pogrešno interpretiraju oblik svog tijela.

Poremećaj hranjenja pod nazivom anoreksija poznat je od 19. stoljeća i čini se da predstavlja pojavu kod koje pojedinac prestaje imati, ili gubi, normalnu, relativno ujednačenu i ustaljenu kontrolu nad apetitom. Drugi sindrom - bulimija, koji je povezan s morbidnim strahom od debljine, ali se očituje kroz obilno i nekontrolirano uzimanje hrane, kombinirano sa čišćenjem i samoizazvanim povraćanjem, privukao je pažnju tek 70-ih godina 20. stoljeća.

Danas su, pak, poremećaji hranjenja glavni uzrok smrti među psihičkim bolestima, a osobe koje imaju poremećaj hranjenja izložene su velikom tjelesnom i psihičkom riziku.

Kod ove vrste poremećaja vrlo je važno prepoznati simptome koji upućuju na mogući poremećaj. Najlakši način da se to utvrdi je preispitivanje je li osoba preopterećena hranom, svojom tjelesnom građom i gubitkom tjelesne mase.

Kako prepoznati anoreksični poremećaj hranjenja

Ukoliko na sljedećih nekoliko pitanja odgovorite potvrdno, postoji mogućnost da imate poremećaj hranjenja. Isto tako, možete preispitati i osobu iz okoline.

• Jeste li opsjednuti hranom i sramite li se svojega tijela i tjelesne mase?
• Povraćate li, uzimate tablete ili laksative duže razdoblje?
• Izgladnjujete li se?
• Osjećate li se krivim/om i kažnjavate se nakon jela?
• Započinjete li s novom dijetom svako jutro?
• Vježbate li previše?
• Provodite li previše vremena u kupaonici?
• Izbjegavate li raspravljati o hrani?
• Mjerite li tjelesnu masu više puta dnevno?
• Osjećate li se depresivno i izolirano?
• Izbjegavate li društvene aktivnosti s ciljem da održite svoj dnevni režim prehrane i tjelovježbe?
• Mijenjate li često raspoloženje?
• Ako ste žena, imate li neredovit menstrualni ciklus ili vam izostaju menstruacije?

Nije rijetko da žene koje pate od anoreksije imaju 15% manju tjelesnu masu od adekvatne i još uvijek misle da su predebele. Osobe oboljele od ovog poremećaja najčešće su uporne u nastojanju da izgledaju što mršavije. Ovo uporno nastojanje vodi k izgladnjivanju, što može uzrokovati i smrt.

Anoreksija je poremećaj hranjenja mnogo češći kod žena nego kod muškaraca i može se javiti u bilo kojem životnom ciklusu. Ipak, studije pokazuju da se najčešće javlja u doba adolescencije.

Znakovi koji ukazuju na anoreksiju

• odbijanje održavanja adekvatne tjelesne mase
• stalni strah od debljanja
• gubitak tjelesne mase koji je rezultat zlouporabe diuretika, laksativa, amfetamina, pretjerane tjelovježbe, povraćanja
• ritualno ponašanje vezano uz hranu, primjerice sjeckanje hrane na komadiće
• poteškoće konzumiranja hrane u javnosti
• tajnovito ponašanje

Emotivne karakteristike

• depresija
• česte promjene raspoloženja
• preopterećenost tjelesnom masom
• izolacija od prijatelja i obitelji
• izbjegavanje veza

Tjelesne karakteristike

• česte glavobolje
• osteoporoza
• amenoreja (izostanak menstruacije)
• tamni kolutovi oko očiju
• sivkasta koža
• krhka kosa i nokti
• erozija zubne cakline
• problemi sa zubima
• srčani zastoj

Bulimia nervosa je poremećaj koji također započinje s nepravilnom prehranom. Osoba koja pati od ovog poremećaja ima povećan apetit s epizodama prežderavanja, a potom izbacivanja hrane.

Prežderavanje se odnosi na konzumiranje velikih količina hrane u izrazito kratkom periodu, primjerice 500 - 1500 kcal u razbobljima od 5 - 10 minuta. Izbacivanje hrane često usljedi nakon prežderavanja, kada osoba smatra da se mora rješiti svih prekomjernih kalorija i unesene hrane. Izbacivanje hrane često se ostvaruje povraćanjem, laksativima, diureticima ili pretjeranom tjelovježbom.

Bulimija je češća od anoreksije, ali ju je teže ustanoviti. Osobe koje pate ob bulimije najčešće uspijevaju održati normalnu tjelesnu masu pa poremećaj ostaje nezamijećen. Ovaj poremećaj se obično javlja nakon razdoblja adolescencije.

Znakovi koji ukazuju na bulimiju

• Često je idealna tjelesna masa održiva
• Pojačan strah od debljanja
• Nedostatak kontrole u blizini hrane
• Preokupacija mislima o hrani, konzumiranju i nekonzumiranju hrane
• Konzumiranje hrane u pretjeranim količinama
• Čest osjećaj gladi
• Tajno konzumiranje hrane

Emotivne karakteristike

• Česta promjena raspoloženja
• Depresija
• Impulzivnost
• Zlouporaba lijekova i alkohola
• Samosakaćenje
• Nepoštivanje sebe
• Velika potreba za prihvaćanjem od strane okoline
• Povećana seksualna aktivnost
• Razmišljanje o samoubojstvu

Tjelesne karakteristike

• Gubitak zubne cakline
• Problemi s zubima
• Ispucale usne
• Problemi s štitnjačom
• Grlobolja
• Nepravilan menstrualni ciklus
• Problemi sa srcem

Kompulzivno prejedanje je ozbiljan poremećaj hranjenja koje ne bi trebale olako shvatiti niti osobe koje pate od poremećaja niti osobe u njihovoj blizini.

Kompulzivno prejedanje je okarakterizirano epizodama prejedanja, neprekidnog konzumiranja hrane i povećanjima tjelesne mase.

Treba naglasiti da postoji razlika između kompulzivnog prejedanja i povremenog prejedanja koje ponekad svi prakticiramo. Tjelesna masa osobe koja boluje od kompulzivnog prejedanja može varirati od normalne do prekomjerne ili čak do pretilost. Oboljeli često vježbanjem ili čak "kompulzivnim vježbanjem" nastoje potrošiti prekomjerne kalorije koje su unijeli u organizam ta na taj način pokušavaju smršaviti. I dok zdrava osoba uživa u tjelovježbi, oboljeli čini se često zaboravljaju da tjelovježba može biti zanimljiva i da bi u njoj bi trebalo uživati. Jednako kao i kod anoreksije i bulimije, patnja proizlazi iz straha od prekomjerne tjelesne mase.

Poremećaje hranjenja karakterizira preokupacija oblikom tijela, hranom, mršavoću te osjećajem gubitka kontrole i nije čudno da su česta pojava u današnje vrijeme kada, čini se, svi mi težimo za idealnim tijelom u kojem ćemo se osijećati dobro i koje ćemo prihvatiti sa zadovoljstvom.

Što uzrokuje ovaj poremećaj

Mnogo je čimbenika koji mogu uzrokovati razvoj poremećaja kompulzivnog prejedanja. Kao i kod anoreksije i bulimije, hrana je sredstvo kojim se osoba nosi sa depresijom, stresom, emocionalnim i svakodnevnim problemima. Hrana može donijeti utjehu oboljelima i pomoći im da si olakšaju, zaborave ili izbjegavaju emocionalnu bol koju osjećaju iznutra. Kompulzivno prejedanje najčešće se javlja u ranijem životnom stadiju i najčešće pogađa osobe koje se nikada nisu naučile nositi sa problemima ili sa stresom u životu. Poremećaj najčešće započinje sa epizodama prejedanja, nastavlja se osjećajem mržnje i gađenja prema samome sebi pri čemu se formira ciklus koji može ostati zatvoren godinama ukoliko oboljeli ne potraži i dobije adekvatnu profesionalnu pomoć. Smatra se da su osobe u čijoj obiteljskoj povijesti postoje poremećaji hranjenja, pretilost pa čak i alkoholizam, rizičnije na razvoj ovog poremećaja.

Znaci i simptomi poremećaja kompulzivnog prejedanja

• osoba vjeruje da će biti bolja i sretnija ako je mršava
• prežderavanje
• strah od nemogućnost prestanka konzumiranja hrane
• sram zbog tjelesne mase i izbjegavanje nekih dnevnih aktivnosti
• osjećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja
• provođenje različitih dijeta sa ciljem gubitka tjelesne mase
• razmišljanje o sebi svodi se na razmišljanje o tjelesnoj masi
• odbijanje konzumiranja hrane u javnosti
• objašnjavanje svojih neuspijeha prekomjernom tjelesnom masom
• gađenje prema svojim prehrambenim navikama
• tjelesna masa je centar života
• depresija

Kao kod svih bolesti i za poremećaje hranjenja vrijedi, što prije se potraži pomoć, brže će trajati oporavak i manje komplikacija će nastati.

Poremećaji hranjenja su progresivna bolest, nalik na ovisnost, koja može biti smrtonosna, a neke komplikacije koje su rezultat bolesti mogu duže razdoblje ostati nezamijećene. Svakoj osobi se kod liječenja pristupa se individualno, a zbog kompleksnih biopsihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti inerdisciplinarni tim sastavljen od liječnika, nutricionista, dijetetičara i psihologa, koji će preporučiti tretmane i nadzirati liječenje.

Mr.sc. Zvonimir Šatalić, dipl.ing. nutricionist, dipl.ing. Željka Lukešić, nutricionist

Mnogo je toga već napisano o utjecaju masovnih medija pri stalnom veličanju kulta tijela i mršave, gotovo 'kosturaste' ženske ljepote. Takva situacija dovoljno negativno utječe i na nas 'obične' ljude, ali (barem ovaj put) nećemo o tome. Pokušajmo se na trenutak staviti u kožu slavnih osoba, koje su pod puno većim pritiskom, a nameće im se ideal kojeg je postalo sve teže i teže dostići.

Sve je zapravo zatvoreni krug: mediji i potrošačka kultura iskorištavaju mršave celebrityje kao modele za svoje ciljeve, modeli potiču želju kod potrošača da ih imitiraju i nastaje ozbiljan društveni problem, koji postaje i medijski kada se o tome počne sve glasnije pričati.

Dok je velika većina njih dugo godina o tome morala šutjeti i nijekati sve glasine, u posljednje vrijeme upravo su slavni jače nego prije podigli glas protiv besmislenosti takvog sistema. Svoje probleme s ishranom javno su priznale Victoria Beckham, Sharon Osbourne, Christina Ricci – čak je i Oprah izašla u javnost.

Ponegdje je već i trend reći da ste u određenom dobu života bolovali od anoreksije, ili barem bulimije, i pri tom ćete 'ispasti' vrlo 'cool'. Međutim, riječ je o vrlo ozbiljnoj stvari: poremećaji ishrane spadaju u grupu mentalnih poremećaja, a onemogućuju normalnu konzumaciju hrane.

Dva najčešća oblika su anoreksija (anorexia nervosa) i bulimija (bulimia nervosa), koji mogu dovesti čak i do smrti. Prvi je kompleksni fiziološki, psihološki i sociološki poremećaj kojeg karakterizira dragovoljno izgladnjivanje i gubitak apetita, dok je kod drugog slučaj da se oboljeli doslovce prežderava i onda debljanje pokušava spriječiti povraćanjem, pretjeranim vježbanjem, upotrebom laksativa ili diuretika...

Masovni mediji, pogotovo industrija mode i ljepote, dugi su niz godina optuživani da korištenjem ozbiljno neuhranjenih modela zapravo potiču razvoj poremećaja prehrane, osobito kod mladih djevojaka. Usprkos stalnim najavama o stvaranju novog, zdravijeg modela ljepote, po tom se pitanju do sada učinilo vrlo malo. Nekoliko činjenica koje potkrepljuju tezu da se u svemu otišlo predaleko:

- Prije pedeset godina mjere lutaka-modela za izloge vrlo su vjerno slijedile proporcije prosječne žene. Primjerice, prosječni obim bokova tada je i kod jednih i drugih bio 86 centimetara - danas je prosječni obim ženskih bokova 94, a lutaka 78 centimetara;
- Prema jednoj znanstvenoj analizi, kada bi današnje lutke-modeli bile stvarne žene, bile bi u velikoj opasnosti da zbog vrlo male količine tjelesnih masnoća prestanu dobivati menstruaciju;
- Prosječna žena visoka je 163 cm, teška 63 kg. Prosječna manekenka visoka je 180 cm, teška 53 kg;
- 25 posto Playboyevih duplerica zadovoljava fizičke kriterije za anoreksiju;
- Jedna od četiri televizijske reklame šalje neku poruku vezanu uz fizičku privlačnost;
- Marilyn Monroe i danas se smatra jednim od najvećih seks simbola svih vremena. U svoje vrijeme, ona je postavila nove standarde ljepote i fizičkog izgleda. Marilyn je bila visoka 165 centimetara, a težila je 61 kilogram; manekenka i glumica Elizabeth Hurley jednom je izjavila: 'Oduvijek sam smatrala kako je Marilyn Monroe izgledala fantastično. Ali ubila bih se da sam ja toliko debela;
- Slavna manekenka Kate Moss već godinama održava istovjetnu liniju – 170 centimetara, 43 kilograma. Prema medicinskim stručnjacima, to je za trećinu manje od idealne tjelesne težine; supermodeli Niki Taylor i Elle McPherson po svom indeksu tjelesne mase također zadovoljavaju fizičke kriterije za anoreksiju; Gisele Bundchen, top-model, bila je model godine u magazinu Vogue. Jedan od razloga bio je i taj što 'odudara od imidža mršavice'. Gisele je visoka 180 cm, a teška 52 kg, što je 25 posto manje od idealnog omjera; Pamela Anderson visoka je 170 cm, teška 54 kg i smatraju je 'raskošnom' (znamo i zbog čega). Međutim, ona je još uvijek desetak posto ispod svoje idealne težine.

Još nekoliko slavnih žena koje su zbog izgleda, izjava i drugih okolnosti dovodili ili još uvijek dovode u vezu s poremećajima prehrane:

Karen Carpenter (umrla od posljedica anoreksije), Calista Flockhart, Lara Flynn Boyle, Victoria Beckham, Sharon Osbourne, Jane Fonda, Paula Abdul, Kylie Minogue, Whitney Houston, Courtney Thorne-Smith, Christina Ricci, Fiona Apple, Brandy, Melanie Griffith, Jennifer Aniston, Courteney Cox-Arquette, Sarah Michelle Gellar, Janet Jackson, Dolores O'Riordan (pjevačica benda Cranberries), Dolly Parton, Princeza Diana, Geri Halliwell, Audrey Hepburn, Julia Roberts, Cameron Diaz, Diana Ross, Elisa Donovan, Lucy Lawless, Mary Kate Olsen...

Ali, nemojte ni pomisliti da se radi jedino o ženskom problemu – s njim su se susreli, primjerice, i Billy Bob Thornton, Elton John, Johnny Depp, a Elvisa Presleya i Daniela Johnsa, mladog pjevača benda Silverchair koji je umro od anoreksije, da i ne spominjemo...

Jasno je da medijska kultura vrlo dobro surađuje i s nikad profitabilnijom industrijom dijetalnih proizvoda. Ali što kada se pobune sami 'proizvodi' tih medija – neki od gore navedenih i još mnogi drugi, kada shvate koliko je linija između 'ostani mršav ili nestani' i 'jedi ili (doslovce) nestani' u međuvremenu postala tanja i od linije njihovog struka?

Aleksandar Holiga

Medicinska sestra Mirjana Horvat, majka dvoje djece, već se 24 godine bori s anoreksijom. Sve je počelo u srednjoj školi, kad joj je bilo 16 godina. Željela je smanjiti tjelesnu težinu sa 54 na 52 kilograma. Prestala je jesti, a kilogrami su samo padali, no slika u zrcalu za Mirjanu se nije mijenjala. Bolest je zaliječila prije 15-ak godina, u međuvremenu se udala i uz pomoć hormonalne terapije rodila dvoje djece.

Strah od jela
Deset je godina održavala težinu od 49,5 kilograma, a prije nešto više od četiri godine ponovno je počela odbijati hranu. Cjelodnevna prehrana svela joj se na jedan jogurt i jedan cappuccino, povremeno voćni sok i malo vode. Prije dva mjeseca završila je u Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice sa 38 kilograma, oslabljenim organizmom s više od 25 tisuća leukocita i sepsom zbog koje je gotovo umrla. Primila je transfuziju i uspjela preživjeti. Sada se mjesec dana liječi na Odjelu psihijatrije KB-a Rebro, ima teškoće s radom srca, lupanje srca, gušenje te puls niži od 50 otkucaja, oštećenu jetru, bubrege i jajnike, dijagnozu osteoporoze, umorna je, depresivna i osjeća bolove u rukama i nogama.

Sada imam 43 kilograma i 800 grama, trebam sama početi jesti prvo juhu, no strah me je. Mislim da neću moći toliko pojesti koliko sam primala kroz sondu. Sve je počelo kad sam krenula u srednju školu. Bila sam zgodna i vesela djevojka. Smetalo mi je dobacivanje da imam zgodne noge i guzu, pa sam željela smršavjeti dva kilograma. Kad sam skinula tri kilograma, nisam znala stati. Pala sam na 45 kilograma i izgubila menstruaciju priča Mirjana.

"Debela sam"
Njezini roditelji nisu znali da je riječ o anoreksiji, to su otkrili kolege liječnici s kojima je radila u bolnici pa se liječila na internoj i psihijatriji. Mirjana je nekoliko puta bila na bolničkom liječenju.
Unutrašnji glas govori mi da sam debela i da ne smijem jesti, da ne smijem živjeti. Slušam liječnike koji kažu da nisam debela, ali to je jače od mene. Kad me nahrane, skinula bih kožu sa sebe, stalno si gledam ruke.
Dobivam lijekove koji potiču apetit, ali kad sam gladna, bojim se jesti. Katkad pomislim da je najbolje da me nema, da nestanem kaže Mirjana Horvat pred kojom je borba za izlječenje.

Večernji list

<- Teme

Više o savjetovanju...