RAZGOVARAJTE SA SVOJOM BEBOM

Bebe s vanjskim svijetom komuniciraju od rođenja pa čak i glasovno, uz mali problem što niti mi razumijemo njihovo kmečanje, niti oni razumiju naše riječi. No negdje moramo početi, a što prije to učinimo, brže ćemo izmjenjivati međusobno razumljive riječi.

Prvi bebini pokušaji komunikacije su plač, micanje očiju i nešto kasnije pokazivanje i grimase koje polako počinjemo shvaćati kao veselje, ljutnju, dosadu…

Poput dodira i pokazivanja ljubavi, bebi je važno da je rano počnete slušati i govoriti joj. Ljudi su skloni pred malom djecom govoriti kao da ona nisu prisutna, jer, kažu, bebe ne znaju što govorite. Legendarne su scene iz nekoliko filmova u kojima majke dahću i prostače na seksi telefonima dok premataju bebe ili ih hrane. Istina je da beba ne razumije što govorite, ali, poput kućnih ljubimaca, vrlo brzo po vašem tonu nauči razlikovati kad je hvalite, a kad ste veseli, tužni ili ljuti. Kako beba ne razumije konkretne riječi, važno je uključiti i neverbalnu komunikaciju na način da pokreti vaših ruku i općenito tijela te izraz lica, odgovaraju onome što govorite (npr. pokret kažiprstom gore-dolje uz 'no, no').

Bebe su neodoljiva bića i većina nas, kad im se približi, stalno tepa. Međutim, prvo pravilo kvalitetnog učenja djeteta vještini slušanja i govora jest: ne tepajte djetetu uvijek – treba mu govoriti i prave riječi, a ne samo gugutati u njegovoj blizini.

Mnogi ovo pravilo krivo shvate jer, kažu, kakav je to odgoj ako djetetu nećete tepati, glupirati se, kreveljiti i praviti budalu pred njim. Naravno da hoćete, ali naglasak je na 'ne uvijek'.

Dijete možete učiti govoriti u bilo kojoj prilici, pa i dok kuhate ili dovršavate druge kućanske poslove. Pritom dijete stavite tako da vas vidi i da može pratiti vaše pokrete, češće se okrećite prema njemu i govorite mu.

Nije potrebno naprezati se i stalno pričati dječje pričice - dijete će biti podjednako zadovoljno i ako glasno govorite što u tom trenutku radite, što kuhate za ručak, ako mu govorite o tati… Dakle, osim onog kvalitetnog vremena kada ste u potpunosti posvećeni samo djetetu (i koje se nikako ne smije zanemariti), i ovako provedeno vrijeme s djetetom, koje vam omogućuje da dovršite dnevne obveze, dijete će obožavati, a to mu je i odlična prilika za učenje govora.

Neki roditelji reći će kako im je važno da je dijete zdravo i veselo te da ne žele već od prvih dana razmišljati o vunderkindima i hoće li im dijete progovoriti prije ili kasnije. Naravno da je to sjajan stav, ali ljudi uglavnom ne znaju da slušanjem i razmjenom glasova dijete uspostavlja emocionalnu vezu s ljudima koji ga okružuju, kao što to radi i tijekom milovanja, dojenja ili igranja.

Dodatna potvrda da dijete razumije puno više nego mislite je i činjenica da roditelj koji sluša vrlo brzo nauči razlikovati plač koji kaže 'gladan sam' od plača koji kaže 'umoran sam' ili 'boli me'. Na isti je način i dijete naučilo razlikovati nijanse vašega glasa pa, dakle, ne govorimo o tome da treba odgajati male genijalce, nego je razgovor važan za opći djetetov razvoj, pa i za stvaranje zdravih emocionalnih veza.

početakˆ

Da biste se bolje razumjeli i što više pozitivnog dobili od razgovora, dobro se držati još nekoliko pravila:

1. Koristite lijepe, nježne riječi, riječi ljubavi, sigurnosti i općenito rabite pozitivan govor. U početku što češće rabite kraće riječi pa dok je dijete skroz malo, za neke predmete i ljude možete skratiti riječi ili izmisliti svoje.

2. Ne govorite previše glasno.

3. Djetetu se što češće obraćajte direktno, licem u lice.

4. Kad je dijete odmorno i budno, objašnjavajte mu sve što radite, a to uključuje i objašnjavanje svega što beba radi ('Mijenjam ti pelenu', 'Mašeš ručicama' itd.).

5. Kako dijete raste, povezujte riječi s predmetima, tako da pokažete određeni predmet ili osobu i jednom ili više puta razgovijetno ponovite riječ koja označava taj predmet ili osobu (počnite s lakšim riječima – mama, tata, baka, medo, duda…).

6. Isto ponašanje kao u pravilu broj 5 vrijedi kad dijete pokaže neki predmet ili biće: izgovorite riječ koja označava pokazano.

7. Ohrabrujte djetetove pokušaje govora – nemojte mu se smijati, bez obzira što će često lupiti nešto toliko nesuvislo da će biti urnebesno (djeca ne razumiju da vam mogu biti neodoljiva i simpatična te istovremeno smiješna, jer im za shvaćanje emocija poput ironije i sl. treba dosta vremena).

Poželjne reakcije su pljesak, smiješak, poljubac, riječi pohvale. Naravno da se u takvim situacijama djetetu smijete nasmiješiti i pravilno reći riječ te ga ohrabriti da pokuša ponovno, a ako vam se dogodi da puknete od smijeha, ne pretjerujte s brigom ili osjećajem krivice, jer dijete zna da ga volite bez obzira što svaki roditelj često griješi.

8. 'Čitajte' skupa, a to znači listajte slikovnicu i izgovarajte riječi koje označavaju pojmove sa slika.

9. Sa 8 do 12 mjeseci djeca razvijaju sposobnost razgovora. Dijete će uz riječ 'tata' početi formirati prve slogove i riječi i nije važno je li najprije izgovorilo nama razumljivu riječ 'tata' ili neku potpuno nesuvislu kombinaciju. Obratite mu se tada direktno i uživajte u 'pravom' razgovoru, uz neizbježne pohvale na račun svakog djetetovog pokušaja i uspjeha.