MLADI I OVISNOST - KAKO RODITELJI MOGU POMOĆI

Što je ovisnost
Zašto mladi uzimaju sredstva ovisnosti
Kako prepoznati ovisnost
Što učiniti kada se suočite s vjerojatnošću da vaše dijete konzumira drogu
Što je važno imati na umu u komunikaciji
Kako voditi povjerljiv razgovor
Prisilno testiranje je poniženje
Što učiniti ako dijete uzima drogu

Početak uporabe duhana, alkohola i psihoaktivnih droga obično se zbiva u tijeku adolescencije, a mladi su, zbog specifičnosti razdoblja odrastanja, relativnog neiskustva te određene mladalačke sklonosti rizicima, najugroženija populacijska skupina za usvajanje i razvoj ovisničkoga ponašanja.

Opće je poznata činjenica da je zloupotreba droga među djecom i mladima posljednjih godina porasla. Zloupotrebljavaju se ilegalne droge - kod nas marihuana, hašiš, LSD, amfetamini, ecstasy, heroin, kokain, ali i legalne alkohol i duhan, pa i tvari iz kućanstva - ljepila, benzin, plin te iz kućnih ljekarni sredstva kao što su sedativi. Nije rijetka i kombinacija svih tih tvari. Mladi počinju uzimati droge vrlo rano, najčešće u srednjoj školi, ponekad već u osnovnoj, a posebno je rizičan prelazak u srednju školu.
Djeca i mladi počinju uzimati droge iz najrazličitijih razloga: iz želje da se osjećaju odraslima, želje za uklapanjem i pripadanjem grupi, želje da se opuste i dobro osjećaju, želje za pobunom i riskiranjem, iz radoznalosti. Mnogi s drogama eksperimentiraju, odnosno uzmu ih samo da bi kušali, neki postaju povremeni ili redovni konzumenti, a kod nekih se razvija ovisnost.

Kada je riječ o tradicionalnim drogama kao što su alkohol i duhan, mnogi mladi ljudi će ih početi uzimati smatrajući da je to ujedno i socijalno prihvatljiv način ponašanja. Čak i ako su upućeni u moguće štetne posljedice po zdravlje, smatraju da, budući to čini velik broj odraslih ljudi, posljedice ipak nisu neizbježne.

Istraživanja su pokazala da su mladi skloni istodobnoj uporabi više sredstava ovisnosti i da je učestalost uzimanja u pozitivnom međuodnosu.

Većina mladih ipak samo eksperimentira s različitim sredstvima koja mogu izazvati ovisnost i u tijeku adolescencije prestaje ili se navika ustaljuje kao umjerena. U određenog se broja zloporaba razvija do te mjere, da počinje ometati školovanje, obiteljske odnose, društveni život i produktivnost općenito. Tada govorimo o ovisnosti.

Mladi ovisnik ne treba osudu i kažnjavanje nego pomoć, a roditelj mu je prvi treba pružiti!

Najčešće čak dvije do tri godine prođu prije nego što većina roditelja otkrije da njihovo dijete uzima drogu. Uz to su nakon otkrića ovisnosti kod djeteta (a često i mnogo ranije) obiteljski odnosi najčešće toliko poremećeni da onemogućavaju uspješnu komunikaciju. Ne zatvarajte oči, prepoznajte simptome ovisnosti kod svoga djeteta, prevladajte svoju nevjericu, strah i ljutnju, posavjetujte se sa stručnjakom, uspostavite sa svojim djetetom otvorenu i iskrenu međusobnu komunikaciju i povjerenje te zajednički rješavajte problem. Uloga je roditelja svome djetetu pomoći prije nego ovisnost ovlada njegovim životom i trajno obilježi njegovu budućnost.

O ovisnosti govorimo kad uzimanje tvari izazove neodoljivu ili teško savladivu želju da se nastavi s uzimanjem. Tvar može izazvati fizičku ili psihičku ovisnost ili pak oba oblika ovisnosti. Fizička ovisnost znači da je organizam postao naviknut na drogu, odnosno da je droga postala potrebna za funkcioniranje tijela. Prestanak uzimanja sredstava izaziva jake tjelesne simptome (npr. bolovi u kostima, mišićima, groznica, znojenje itd.). Psihička ovisnost podrazumijeva potrebu za osjećajem koji droga izaziva, stoga postoji gotovo neodoljiv psihički poriv da se droga ponovo uzme kako bi se ponovio osjećaj zadovoljstva ili odgodila nelagoda i tjeskoba.

Redovito uzimanje droge za ovisnika postaje nužno da bi mogao relativno "normalno" funkcionirati, a s vremenom nastaju trajne negativne promjene ponašanja i odnosa prema okolini. Droga postaje dio organizacije života. Bez obzira je li posrijedi eksperimentiranje, povremeno uzimanje ili se već razvila ovisnost, svaka droga i svaki način uzimanja nose opasnosti.

Ljudi su oduvijek posizali za sredstvima ovisnosti u želji za drugačijim iskustvima, u želji da se osjećaju bolje ili drugačije, ne uzimajući u obzir potencijalnu opasnost. Mladi uzimaju droge iz istih razloga iz kojih odrasli puše ili piju alkohol. Oni uglavnom izjavljuju da su razlozi za prvo uzimanje droge znatiželja, pozitivna očekivanja, želja da se ne bude izdvojen iz grupe ili želja da se "pobjegne" od problema ili neugodne situacije, osjećaj dosade i dr.

Utjecaj vršnjaka čimbenik je za koji se smatra da ima odlučujuću prevagu u odluci da se posegne za sredstvom ovisnosti. U razdoblju adolescencije, između djetinjstva i zrelosti, mladi, u potrazi za svojim odraslim identitetom, sve više izmiču kontroli roditelja, suprotstavljaju se njihovu autoritetu, prkose, ne žele poštivati roditeljska pravila i imperativno žele sve više uvažavanja i slobode u svojim postupcima. Roditelji se često žale da je njihov utjecaj u dobi adolescencije preslab da bi mogli utjecati na odluke njihove djece.

Roditelji se često pitaju kako prepoznati da njihovo dijete uzima droge i što učiniti kad se takav problem pojavi. Znakovi koji upozoravaju da je moguće da dijete ima ozbiljnijih problema s uzimanjem sredstava ovisnosti su slijedeći:

• Promjene u ponašanju
  - izražena sklonost laganju, varanju, krađi, problemi s policijom
  - napuštanje starih prijatelja, izbjegavanje pričanja o novima
  - posjedovanje veće količine novca
  - česta i bezrazložna ljutnja, nasilničko ponašanje, raidražljivost i tajnovitost
  - ljutnja i izbjegavanje razgovora o drogama
  - smanjena motivacija, nedostatak energije i samodiscipline, nizak stupanj samopouzdanja
  - smanjeno zanimanje za ranije akotivnosti i hobije
  
• Opadanje školskog uspjeha
  - sve slabije školske ocjene
  - česti neopradvani izostanci, lijenost
  
• Tjelesni znakovi
  - teškoće u pamćenju i koncentraciji
  - slaba koordinacija pokreta, nepovezan, nejasan govor
  - nezdrav izgled
  - zapuštanje osobne higijene
  - zakrvavljene oči, izrazito proširene ili sužene zjenice
  - poremećaj ritma spavanja i prehrane
  - gubitak tjelesne težine
  - umor ili hiperaktivnost
  
• Očiti znaci zlouporabe droga
  - posjedovanje pribora kao što su lule, cigaretni papir, ampule i male bočice, kapljice za oči, šprice, igle, nagorjele žlice ili čepovi boca, vatice i sl.
  - posjedovanje droga: različitih vrsta tableta, bijeli do smeđi prah, suho lišće, sjemenke, nepoznate biljke u cvjetnjacima, perforirani komadići papira s crtežima, boce alkoholnih pića, ljepila ili plin za upaljače koji brzo nestaje i slično
  

Pronalaženje droga ili predmeta za upotrebu droge svakako treba shvatiti kao ozbiljan znak. Drugi nabrojeni znakovi nisu specifični i ukazuju prije svega na to da se s djetetom nešto događa. Promjena frizure, načina odijevanja, govora i ponašanja ili raspoloženja, normalna je za adolescentsku dob. Katkad je teško razlikovati normalne i očekivane promjene ponašanja adolescenata od onih koje su posljedica zlouporabe alkohola i ostalih droga. Ljutnja, promjene raspoloženja, gubitak interesa mogu ukazivati i na postojanje drugih problema, kao što je depresija. U svakom slučaju, ako su promjene izrazite i dugotrajne, zahtijevaju pažljivije promatranje.

• Ako ste se suočili sa sumnjom da je vaše dijete kušalo neku od psihoaktivnih droga (najvjerojatnije marihuanu ili ecstasy), prve reakcije su vjerojatno nevjerica, šok, razočaranje i gnjev. Sve te reakcije dijete treba vidjeti i doživjeti, vi imate pravo iskazati svoje osjećaje i pokazati svoju odbojnost prema drogama. Nemojte nasjesti na priče da je to "za nekog drugog" ili "da se to samo čuva za neki tulum u subotu". Iako vam nije lako, razgovor treba voditi otvoreno, nastojeći ne vrijeđati ali i ne biti impresioniran maštovitim pokušajima opravdanja. Nemojte situaciju pokušavati zataškati, ni pred sobom ni pred djetetom, pokušavajući naći neko jednostavno opravdanje i vjerovati da je to samo usputna epizoda. Nemojte ni misliti da će se sve riješiti samo od sebe, iako trebate pokušati odvagnuti istinsku težinu situacije.
  
• Iskažite zabrinutost, opasnost i svijest o narušenom povjerenju. pokušajte sada (ako niste ranije) saznati što više o sredini u kojoj se kreće i kako se do droge došlo. Nemojte da vas savlada panika i histerija, ali nemojte ni misliti da je to samo jedna nevažna epizoda. Ne nasjedajte na argument "to svi rade". Mladi taj argument upotrebljavaju svaki put kada kreću u pregovore oko neke roditeljske dozvole - odlazak u disko do jutra, spavanje izvan kuće, izlet, veći džeparac itd. Ukoliko ste istrenirani u drugim zahtjevima, znate da običnim traženjem nabrajanja "koji to svi", obično lako pobijate te "argumente". No percepcija mladih o određenim ponašanjima među njihovim vršnjacima je uistinu viša od stvarne učestalosti određenog ponašanja. Oni naime selektivno prepoznaju samo ona ponašanja koja su im važna i na koja se pozivaju. Stoga je bitno da imate istinske argumente temeljene na stvarnim činjenicama, a važno je i da im znate protumačiti njihovo doživljavanje vršnjačke okoline.
  
• Situacija sumnje ili potvrđenog eksperimentiranja s nekom psihoaktivnom drogom izmijenit će svakodnevicu u vašoj obitelji i s tim se treba smjesta suočiti. Od razdoblja prvog eksperimentiranja do učestalije konzumacije, a onda do ovisnosti put je dugačak i svu snagu i energiju, potpomognuti stručnim službama, trebate usmjeriti da vaše dijete taj put ne prođe do kraja.
  
• Vi ste roditelj i u svakoj situaciji ta uloga je samo vaša - ugodna i neugodna, s bolom ili ponosom - vi morate biti roditelj do kraja. Ne padajte u zamku gubljenja roditeljske uloge, pretvaranje roditeljstva u prijateljstvo kako biste djetetu bili bliži - ono vas treba kao roditelja ma koliko se ponekad protiv vas bunilo. Svoje prijatelje ono već ima. Vi ste mu nezamjenjivi.
  Konzumiranje droga je kršenje pravila ponašanja koja su u kući postavljena. Kršenje pravila mora donijeti posljedice. Kućni red će se, već prema vašem nahođenju i situaciji, promijeniti.
  
• Uskratite ili jako ograničite džeparac, jer novac za drogu dolazi od onih novaca koje mu vi dajete za sendvič, sok, kino ili disko. Objasnite mu da ne želite da novac troši na droge i da će džeparac moći ponovo dobiti kada pokaže odgovornost i prema sebi i prema novcu. Možete smanjiti gledanje televizije, duljinu telefonskih razgovora, korištenje interneta (jednostavno se višak računa plaća od djetetova džeparca). Možete zabraniti izlaske, zaposliti dijete bilo aktivnostima za kuću ili školu, ili intenzivnim sportom koji zahtijeva učestale treninge (u prvim fazama to uspijeva). Ali isto tako, morate često, vrlo često odlaziti u školu i kontrolirati izostanke i ocjene. Ako možete, razgovarajte s roditeljima njegovih prijatelja. Iako će reći da to sve zna, informirajte ga o svim štetnim učincima droga (ne samo vlastitim izjavama, raspitajte se o web stranicama, donesite prigodne informacije kući). Upozorite ga da su nove spoznaje sumornije no što se pretpostavljalo - sve droge djeluju na moždane funkcije i mogu uzrokovati trajne posljedice.
  Isto tako morat ćete promijeniti svoj raspored dnevnih obveza i provoditi više vremena s djetetom, pomiriti se s tim da odgodite ili svedete na najmanju mjeru putovanja i izbivanja iz kuće, i stalno pratiti, nadzirati i razgovarati, razgovarati...
  
• Ne smijete se opustiti u dinamici zbivanja, ponašanje i ograničenja prilagodit ćete situaciji i reakciji vašeg djeteta.
  
• Iako roditelji, kada otkriju eksperimentiranje (ako je to samo eksperimentiranje) obično misle da se s tim mogu sami nositi i nevoljko se povjeravaju drugima, razmislite ne bi li bilo mudrije odmah se obratiti za pomoć stručnjacima u školi, psiholozima, pedagozima, liječnicima u službama školske medicine ili lokalnom centru za prevenciju ovisnosti.
  
  
  
  

Iskrenost

Svom djetetu jasno kažite o čemu i zbog čega želite s njim ili s njom razgovarati. Raspravite otvoreno svoju zabrinutost, strahove, govorite o tome otvoreno ali ne patetično. Stavite mu do znanja kako je to biti roditelj. Djeca otvorenost i iskrenost prepoznaju i samo tako ćete postići da vam uzvrate na isti način.

Dosljednost

Kako vaš adolescent vrlo pažljivo promatra sve oko sebe, smjesta će uočiti hipokriziju i nedosljednost. Razmislite o svojim osobnim stavovima i ponašanjima u vezi s cigaretama, alkoholom i drogama. Ukoliko pušite dvije kutije dnevno, a uistinu ne želite da vaše dijete postane pušač, morate priznati vlastitu nemoć i jasno ga upozoriti da ne ponavlja vaše pogreške. Jasno i otvoreno treba reći kako ne odobravate pušenje, pijenje alkohola, uzimanje marihuane i ecstasyja, a naravno ni drugih sredstava ovisnosti. Za svako od njih morate imati jasno obrazloženje i nepokolebljiv stav. Iako i ponašanje roditelja utječe na ponašanje djece, dokazano je da su važniji čvrsti, jasni i jednoznačni stavovi. Naravno, pritom to trebaju biti stavovi i mišljenja oba roditelja.

Otvorenost

Otvorena komunikacija zahtijeva i da budete pripravni na šokove. to naravno ne mora biti baš uporaba droga, već različite manje ili više očekivane situacije (seksualna iskustva, priznanje lažnog izgovora za spavanje izvan kuće, loše ocjene i sl.) bez obzira na to kakve ćete korake poduzeti kasnije, u tom trenutku treba jako cijeniti otvorenost te to i kazati. Sam čin priznanja koji vodi u mogućnost rasprave može biti od nesagledive važnosti ako se (ukoliko se uopće) dogode stvari koje će zahtijevati vašu odlučnu pomoć i intervenciju. Može se dogoditi i da vama dijete postavi pitanja o vašim iskustvima i/ili doživljajima iz mladosti. Budite spremni i odgovarajte što poštenije možete.

Slušanje

Slušanje ne znači samo da je informacija prenesena, već da je osoba sigurna da je se uistinu čulo i razumjelo. Za slušanje treba imati i naći vremena. Pokažite da ste uistinu zainteresirani, čak iako vam se događaj ne čini važnim. Ako s djetetom imate dobru komunikaciju, znate i sami kako se puno može saznati slušajući o malim, naoko nevažnim stvarima.
pokušajte:
umjesto: "moraš ...", "trebaš ...", "bolje ti je da .., jer inače ...",
reći: "što misliš, kako bi ...", "ja mislim, ali idemo vidjeti ...", "ako imaš argumente, možemo razgovarati ..."
ali nemojte ni govoriti:
"ne brini, to ću ja sve srediti ...", "ti si i tako glup ...", "ti to nisi uopće u stanju ..." pokušajte umjesto toga: "to nije bilo baš dobro, ali razmisli ...", "mislim da bi ti to mogao pokušati ..."
i ne zaboravite - i vlastitom se djetetu može reći: "oprosti, nisam bio u pravu", a može se reći i: "znam da sam pretjerao (pretjerala), ali to je zbilja samo zato jer te jako volim i jako se bojim za tebe" - i djeca i mladi taj govor razumiju.

• Nikada ne počinjite razgovor i ne ulazite u sukob i raspravu s djetetom
  dok je ono pod tjecajem alkohola ili neke druge droge
• Pričekajte da se otrijezni i tada svoje sumnje iznesite smireno i objektivno
• To nije lako, zato prihvatite pomoć drugih članova obitelji ako je potrebno

Roditelji često pitaju može li se i kako utvrditi postojanje neke tvari u tijelu. Najjednostvnije je učiniti analizu urina i utvrditi postoje li tragovi droge u njemu, a to se može učiniti u laboratoriju ili kod kuće, pomoću trakica ili pločica koje se nabavljaju u ljekarni. Tako se može smanjiti sumnja, ali pritom treba biti oprezan. Prije svega, nikako ne treba tjerati dijete na testiranje urina. Ono to može doživjeti kao poniženje i tako će se zatvoriti svaka daljnja mogućnost komunikacije. Kod testova učinjenih kod kuće također treba biti oprezan i imati na umu da oni nisu potpuno sigurni i da postoji mogućnost lažno pozitivnih nalaza. Svaki tako dobiven pozitivan nalaz trebalo bi dodatno provjeriti u laboratoriju. U svakom slučaju, o primjeni testova urina najbolje je posavjetovati se sa stručnjacima koji se bave problemom ovisnosti.

Postupak testiranja zahtijeva dobivanje tjelesnoga uzorka (mokraća, slina, kosa, znoj, krv). Najuobičajenija je metoda testiranje urina. Samo uzimanje uzroka mora biti strogo nadzirano kako bi se izbjegle zamjene, razrjeđivanja ili druge manipulacije. Za sve maloljetne osobe pisani pristanak za testiranje moraju dati roditelji.

Kod svakog se testiranja mogu pojaviti i lažno pozitivni i lažno negativni rezultati. Uuobičajenim se metodama negativni rezultati smatraju negativnima, dok pozitivni (ukoliko se radi o prvom testiranju) zahtijevaju potvrdu, odnosno konfirmaciju dodatnim, sofisticiranim metodama.

Testiranje urina će pokazati samo je li osoba uzela psihoaktivno sredstvo za koje je test predviđen, i to je li ga uzela u određenom vremenskom razdoblju prije testiranja. Testiranje neće pokazati je li ta osoba uzela sredstvo ikada u životu, niti je li ga uzela toliko vremena prije testiranja da ga nije bilo moguće utvrditi.

Ključni problem s kojim se prije svake odluke o testiranju treba suočiti je što učiniti u slučaju pozitivnoga nalaza. Za takve situacije roditelj bi trebao imati unaprijed definirane modele svog ponašanja i postupanja, kako se ne bi dogodilo da ga u konkretnoj životnoj situaciji preplave emocije upravo u trenutku kada je razumno, smireno i promišljeno postupanje roditelja od vitalnog značaja za dobrobit njegovog djeteta.

Ako se pokaže da je vaše dijete doista uzelo drogu, veoma je važno izbjeći paniku, samookrivljavanje i svađe te prihvatiti svaku moguću pomoć. To je vrlo teško, jer se najčešće javlja ljutnja, osjećaj krivice i promašenosti kao roditelja.

Prema izjavama većine ovisnika koji se liječe u bolnicama, njihovi roditelji prosječno 2 do 3 godine nisu znali da im djeca uzimaju drogu. Ponekad je roditelju teško samome sebi priznati da bi njegovo dijete moglo imati problema te naprosto "zatvori oči", a to može imati loše posljedice.

Naprotiv, treba utvrditi koliko je velik problem. Je li posrijedi povremeno uzimanje droge ili su se već razvili znakovi ovisnosti, pa na temelju toga pronaći rješenje. Mnogi mladi eksperimentiraju s drogama, žele ih kušati, kao i mnoge druge nove stvari. S većinom njih bit će dovoljno otvoreno razgovarati o uzimanju droga i opasnostima koje ono nosi, jer mladi većinom toga nisu svjesni. Ako se droga uzima redovito ili se razvila ovisnost, problemu se treba pristupiti ozbiljnije. Dobro je potražiti savjet i pomoć stručnih osoba. To može biti liječnik opće prakse, liječnik školske medicine, psihijatar, psiholog ili specijalizirani stručnjak koji se bavi problemima ovisnosti.

Svakom je roditelju teško odlučiti se na ovaj korak, ali uvijek treba imati na umu da pomaže svom djetetu i da će se problem zloupotrebe droge mnogo lakše riješiti u početku.

'Živjeti zdravu mladost', Pliva

Više o savjetovanju...