NASILJE MEĐU DJECOM

Oblici nasilja među djecom
Rezultati istraživanja nasilja među djecom
Zašto se dijete počinje nasilno ponašati
Kako prepoznati nasilnika
Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva
Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja
Kako škola može pomoći u zaustavljanju i prevenciji

O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari... Često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini (npr. ''Ivan nema tatu! Mama ti je debela!'')

Nasilje među djecom može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje: ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtjevi za podređenošću, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo (i njemu su sklonije djevojčice), kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostataka suosjećanja.


Oblici nasilja među djecom

Nasilje među djecom možemo podijeliti u dva glavna oblika: fizičko i verbalno. Fizičko nasilje je najuočljiviji oblik, te podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje, čupanje… dok verbalno nasilništvo najčešće prati fizičko, a podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje… (npr. ''Debela! Debela!'').

Unutar navedenih oblika nasilja mogu se izdvojiti četiri podvrste. Emocionalno nasilništvo je usko povezano s prijašnja dva, te uključuje namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, npr. zabava, ignoriranje. Seksualno nasilništvo podrazumijeva neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare (npr. dodirivanje i komentari ''Imaš dobru guzu!'') dok kulturalno nasilništvo podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, ali ne manje važno, je ekonomsko nasilništvo koje uključuje krađu i iznuđivanje novaca.

početakˆ

Rezultati istraživanja nasilja među djecom

• Postotak školske djece koja su žrtve nasilništva u školi u većini zemalja je sličan: u Australiji 17%, u Engleskoj 19%, Japanu 15%, Norveškoj 14%, Španjolskoj 17%, USA 16%.
• Najčešće se događa od 4.-og do 8.-og razreda OŠ.
• 71% profesora i nastavnika ne obazire se i ne poduzima ništa na nasilnička ponašanja i zastrašivanja u školi
• Agresivno ponašanje se nauči rano i teško se mijenja ako je još uvijek postojano u dobi od osam godina
• I dječaci i djevojčice zastrašuju, uglavnom učenike istih spolova (osim kada se radi o seksualnom nasilju)

početakˆ

Zašto se dijete počinje nasilno ponašati

Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje. Međutim, postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu nasilja.

Obitelj: za zdrav razvoj djeteta, vrlo su važna iskustva u obitelji. Nedostatak pažnje i topline, svjedočenje nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja plodna su podloga za razvoj nasilničkog ponašanja djece. Svjedočenje agresivnom ponašanju obuhvaća fizičku i verbalnu agresiju roditelja prema djetetu ili fizičku i verbalnu agresiju među roditeljima. Korištenjem fizičkog kažnjavanja roditelj šalje djetetu poruku kako je u redu ljutnjom, nasiljem i zastrašivanjem dobiti ono što želimo. Vjerojatno je da će dijete koristiti slične metode i sa svojim vršnjacima. Također, ako je roditelj previše popustljiv kada dijete tvrdoglavo i bez pravog razloga zahtjeva nešto, šalje mu poruku kako takvo ponašanje uspijeva kada se nešto želi postići.

Individualne osobine: Djeca koja su impulzivna, živahna, imaju višak energije, nemaju strpljenja, koja često pronalaze brza ''rješenja'' frustrirajućih situacija, ali i traumatizirana djeca podložnija su nasilničkom ponašanju. Okolina ih doživljava ''zločestima'' i može im pripisati zločesto ponašanje te se dijete počinje u skladu s tim i ponašati.

Škola: školsko okruženje je također vrlo važno za pojavu nasilnog ponašanja. Nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika i obrnuto, dovode do nasilničkog ponašanja u školi. Nereagiranje nastavnika i stručnih suradnika na agresivna ponašanja učenika i loš nadzor u određenim dijelovima škole (igralište, hodnici…) samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge učenike.

početakˆ

Kako prepoznati nasilnika

Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslima, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila.

Često su skloni ljutnji i ''lako eksplodiraju''. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji)! Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti.

Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj. poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju. Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.

Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve.

Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu...

Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja

Roditelji čija djeca pokazuju niže navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjakom koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja.

Znakovi kod male djece i predškolske djece

• napadaji bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta i ne može ih nitko smiriti (roditelji, članovi obitelji…), na kraju im ''popuste''
• prisutni su ispadi agresije često bez razloga
• impulzivni su, neustrašivi i energični
• konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih
• nisu vezani za roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže i ne odlaze do roditelja
• često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima

Znakovi kod školaraca

• imaju lošiju pažnju i koncentraciju
• često ometaju školske aktivnosti
• imaju loš uspjeh u školi
• često upadaju u tučnjave s drugom djecom
• na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
• često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
• imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
• sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti
• konstantno se suprotstavljaju odraslima
• zadirkuju i draže životinje
• osjećaju se frustrirano
• djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

Znakovi kod adolescenata

• ne poštuju autoritete
• nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih
• probleme rješavaju nasilnim ponašanjem
• postižu loš školski uspjeh i markiraju bez razloga
• isključuju ih iz škole
• koriste alkohol i droge
• sudjeluju u tučnjavama, krađama i uništavanju javnog vlasništva

početakˆ

Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija, naočale, obitelj, način oblačenja…). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koje se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštićujuće.

Žrtve nasilništva često imaju:

• Lošije socijalne vještine (ne znaju se "zauzeti za sebe'')
• Manjak sigurnosti da potraže pomoć
• Manje podrške od strane nastavnika i drugih učenika
• Osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa
• Želju da se uklope, na bilo koji način

Najčešće je žrtva:

• Novo dijete u razredu
• Nadareno dijete
• Mirno i ljubazno dijete
• Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
• Dijete nižeg socioekonomskog statusa
• Dijete iz druge etničke skupine
• Hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama
• Dijete razvedenih roditelja
• Dijete žrtva obiteljskog nasilja

Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.

Žrtve nasilničkog ponašanja:

• Boje se ići u i iz škole
• Mijenjaju uobičajeni put do škole
• Mole roditelje da ih voze u školu
• Odbijaju ići u školu
• ''Bolesni'' su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
• Pogoršava se školski uspjeh
• Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
• Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
• Postanu povučeni, niskog samopouzdanja
• Postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
• Prijete ili pokušaju samoubojstvo
• Zaspu plačući, imaju noćne more
• Ostaju bez svojih stvari, često ''gube'' džeparac
• Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
• Odbijaju govoriti što nije u redu
• Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
• Počnu zastrašivati drugu djecu
• Postanu agresivni ili depresivni
• Počnu markirati
• Daju nevjerojatne isprike za gore navedena ponašanja
• Sami su pod odmorom, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
• Ne biraju ih u grupnim sportovima
• Traže blizinu učitelja
• Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred

početakˆ

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što ostaje prisutno dalje kroz život. Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.

Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja ili agresivnog ponašanja u budućnosti.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu puno toga napraviti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama se djeca mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprečavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje. Sumnjate li da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi neke vam ispriča što se događa. Potrudite se da:

• Saslušate dijete i ne prekidate ga
• Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam
• Potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika
• NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.''Vrati mu!'')
• Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu
• Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu
• Ne držite zastrašivanje tajnom
• Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi
• Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome
• Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbijanja
• Predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident
• Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se događa na putu prema školi
• Predložite da se nasilnika zadrži u školi dok svi ne odu kući
• Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti
• Zapisujete sve incidente

Pojava nasilničkog ponašanja djeteta može ukazivati na smetnje ponašanja. Preporuča se potražiti pomoć stručnjaka, a cilj terapije ili savjetovanja je povećanje samopoštovanja i nalaženje prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom. Također je korisno za dijete pronaći aktivnost u kojoj je uspješno i za koju pokazuje interes.

Ako posumnjate da Vam je dijete nasilnik u školi, važno je odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih obrazovnih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih poteškoća. Važno je saznati što uzrokuje takvo ponašanje te razviti plan mijenjanja nasilničkog ponašanja i pritom razgovarati s djetetom, pedijatrom, ravnateljem škole, školskim pedagogom, psihologom, defektologom, psihijatrom… Djeca nasilnici mogu imati brojne razloge za svoja ponašanja: oponašaju stariju braću, roditelje, rodbinu, ne znaju druge, bolje načine komunikacije s drugom djecom, sami su doživjeli zlostavljanje, napeti su zbog raznih izvora stresa...

Kako roditelj može zaustaviti nasilničko ponašanje djeteta?

1. Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima
2. Potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer
3. Ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće
4. Pokažite djetetu druge načine druženja
5. Dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom…
6. Pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje ''Kako je bilo u školi?'' najčešće odgovore ''Dobro'' i tu razgovor prestaje. Budite uporni.)
7. Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba

početakˆ

Kako škola može pomoći u zaustavljanju i prevenciji nasilničkog ponašanja

Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole! Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te ako je potrebno, surađivati s policijom i centrom za socijalnu skrb. Važno je da se škola pobrine za postojanje ''sigurnog'' mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, da vlastitim primjerom (tj. ponašanjem zaposlenika škole) daje model nenasilnog i pozitivnog ponašanja te poštivanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja.

VAŽNO!

• Pružite podršku i surađujte sa žrtvom i roditeljima
• Točno utvrdite što se dogodilo
• Cilj svake intervencije mora biti zaustavljanje takvog ponašanja
• Izbjegnite ponavljanje incidenta
• Osvješćujte učenike i zajedno pomozite žrtvi
• Pokušajte promijeniti ponašanje nasilnika, dati mu potporu ukoliko uvidi problem i prihvati odgovornost
• Trenutna intervencija je neupitna i nužna
• Razvijte prikladna ponašanja u razredu
• Ohrabrujte prijavljivanje zastrašivanja
• Osigurajte učenicima atmosferu u kojoj bez straha mogu prijaviti zastrašivanje
• Primijetite osamljene i tužne učenika te otkrijte razlog tome
• Ne prihvaćajte nepoželjna ponašanja kao dio šale i odrastanja
• Ne savjetujte djeci da se ne obaziru i da se sami suočavaju s tim
• Dajte i sami primjere prikladnog ponašanja
• Razgovarajte s nasilnikom i žrtvom odvojeno o incidentu
• Objasnite nasilniku koja ponašanja su prihvatljiva, a koja nisu
• Obavijestite i uključite roditelje nasilnika i žrtve u plan sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i zastrašivanja
• Nasilnike uključite u edukaciju i modifikaciju neprihvatljivog ponašanja
• Djecu žrtve uključite u grupe podrške gdje će se povećati njihovo samopouzdanje, socijalne vještine, a i upoznat će nove prijatelje

početakˆ

Prevencija nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi - što je najvažnije?

• Ostvariti dobru komunikaciju nastavnika, stručnih suradnika, roditelja i učenika
• Izbjegavati stereotipe vezane uz spolove – poput ''Dječaci trebaju biti snažni i čvrsti.''
• Izbjegavati poticanje natjecateljskog ponašanja među djecom
• Organizirati radionice socijalnih vještina, asertivnosti, kvalitetne komunikacije, rješavanja konflikta i problema
• Osmisliti razredna pravila i kodekse (npr. Ne želimo da nas se gura i udara!, Ne želimo da nas se zove pogrdnim imenima i da nas se zadirkuje!)
• Pohvaliti pozitivno, suosjećajno, prijateljsko ponašanje i davanje podrške među učenicima
• Svakodnevno učiti djecu neagresivnom ponašanju te promicati vrijednosti spolne, vjerske i nacionalne tolerancije
• Pokazivati vlastitim primjerom poštovanje i pružanje podrške među djelatnicima škole i učenicima
• Osmisliti grupe i aktivnosti kojima bi se manje popularni i povučeniji učenici izvukli iz socijalne izolacije
  
  

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti:
Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima - download (Word, 78.0 Kb)