STRES - DIO SVAKODNEVICE

Stres je osjećaj uznemirenosti koji svatko od nas proživljava u svom svakodnevnom življenju. Radost ili žalost, plesanje ili rad na normu, sve to može biti stres. Stres je nespicifična reakcija tijela na svaki zahtjev koji mu se postavlja. Stres je svaka situacija koju čovjek doživljava kao prijetnju. Tijekom odrastanja učimo kad je nešto za nas opasno, a kad ugodno i tako pokušavamo otkriti one zaštitne mehanizme koji nam omogućuju da pronađemo osjećaj zadovoljstva svakodnevnog življenja. Normalno je da pritom osjetimo bol, ljutnju, ljubav i sreću. Emocije nas suočavaju sa nama samima i omogućuju da bolje razumijemo sebe i okolinu. Negativne emocije ponekad dovode do otkrivanja osobne snage i kreativnosti. Zato je od iznimne važnosti način suočavanja sa stresnim situacijama ili događajima svakodnevnog života.

Stres je dio naše svakodnevice. Javlja se u školi, na poslu, u obitelji, ali i kao reakcija na neki nesvakidašnji traumatski doživljaj. Uzroci stresa su različiti, što ovisi o strukturi ličnosti pojedine osobe i okolnostima u kojima se ona nalazi. Ako se na pravi način postavimo, stres može postati izvor novih još neiskorištenih snaga, koje omogućuju pojedincu da postane jača, otpornija osoba. Najbolji način suočavanja sa stresom je aktivan i optimističan pristup, koji uključuje aktivnost, analizu stresne situacije i komunikaciju. Na taj način oslobađamo se negativnih emocija, vraćamo izgubljeni osjećaj kontrole i bolje upoznajemo sebe.

početakˆ

Što je stres

Pojam stresa se različito primjenjuje budući je populariziranjem postao neodređeno uopćen. Međutim, neodređenost tog pojma može se povezati i sa mnogoznačnošću i nepreglednošću ljudskih opterećenja.

Stres se može definirati kao nespecifična reakcija tijela (fiziološke, hormonalne reakcije, ali i djelatnosti) na svaki zahtjev koji mu se postavlja. Također, stres je svaka situacija ili događaj koji ugrožava život ili zdravlje, prijeti gubitkom drage osobe ili nečega što je od životne važnosti za našu egzistenciju i integritet. Neki događaj postaje stresan kada se počne smatrati prijetnjom osobnoj sigurnosti, samopoštovanju i vlastitom vrijednosnom sustavu. Prijetnja prerasta u stres ako je dovoljno snažna, dugotrajna ili ako se ponavlja.

Doživljaj stresa je osjećaj uznemirenosti koji prati zamjećiva -nje prijetnje. Uznemirenost se može očitovati u ponašanju, tjelesnim simptomima ili emocionalnim reakcijama.

Stresori su opterećenja koja izazivaju stanje stresa, odnosno stresori su neposredni uzročnici napetosti i nemira.

Svaku važnu promjenu u pojedinčevu životu prati stres i to stoga što promjena remeti prethodno stečene navike i ravnotežu. Prilagodba na novonastale okolnosti zahtijeva dodatne napore, a ponekad ti zahtjevi mogu biti veći od tjelesnih i emocionalnih sposobnosti pojedinca. Stresne situacije sa sobom nose opasnost neuspjeha i pogoršanja. One prizivaju u sjećanje slike prijašnjih strahova, užasa i neuspjeha.

Različiti oblici stresa razlikuju se po učinku (ne po povodu), pa tako razlikujemo pozitivni podražaj koji potiče i štetni proces koji mrtvi i uništava.

početakˆ

Tri faze proživljavanja stanja stresa

FAZA ALARMA: organizam se pokušava prilagoditi novom položaju; najprije u pasivnoj šok - fazi izaziva smanjenje tjelesne temperature i krvni tlak, te uzrokuje lučenje adrenalina, a nakon toga u aktivnoj fazi protu - šoka povećava lučenje hormona kore nadbubrežne žlijezde, povećava se krvni tlak i koncenteavija šećera u krvi.

FAZA OTPORA: organizam se prilagođava stresoru uz istodobno smanjenje sposobnosti opiranja drugim stresorima.

FAZA ISCRPLJENOSTI: dolazi do kolapsa mehanizma prilagodbe, što može, kao i u fazi alarma, dovesti do ireverzibilnih promjena u organizmu.

početakˆ

Tri razine pojavljivanja posljedica stresa

• Fiziološke reakcije: frekvencija pulsa, lučenje hormona (momentalne reakcije), te dugotrajne reakcije u obliku psiho somatskihpoteškoća (srce itd.).
  
• Psihološke stresne reakcije: ljutnja, nesigurnost, strah, dugotrajna depresivnost i razdražljivost.
  
• Razina učinka: promjene kvalitete i brzine učinka.

početakˆ

Reakcije na stres

Stres aktivira nesvjesne obrambene mehanizme uzrokovane organskim uzbuđenjem autonomnog sustava i to živaca, hormona i mišića. Postoje tri načina reakcije na stres:

BORBA je začarani krug: frustracija - ljutnja - agresija - napad - destrukcija - frustracija...

BIJEG je regresivni način reakcije potaknut strahom i nesigurnošću, koje može pratiti otpor, bijeg u maštu i sanjarenje, bijeg u bolest, ovisnost, pasivnost.

BLOKADA je duševna i tjelesna oduzetost i šok praćen depresijom, bespomoćnošću, samookrivljavanjem, zamorom, apatijom.

Život pojedinca, iskustvo u postupanju s opterečenjima, kao i povjerenje u vlastite sposobnosti čine čovjeka manje ili više podložnim stresu. Ne ovisi samo o stupnju težine neke zadaćehoće li oslabiti naša učinkovitost ili ne. Mnogo su važnije osobine pojedinca koja neko opterečenje ili zahtjev pretvaraju u ono što općenito zovemo "stresom".

Stres stvaraju konflikti unutar obitelji i radne sredine i neadaptivni odgovori ličnosti na svakodnevna zbivanja koja su za dotičnu strukturu ličnosti iznad njenog praga tolerancije. Postoje normalna i patološka reakcija na stresni doživljaj. Ovisno o jačini stresnog doživljaja, dolazi do emocionalne reakcije, kao i spoznajne, motivacijske i tjelesne.

početakˆ

Obitelj i stres

U prvim godinama život se gotovo isključivo dijeli s članovima svoje obitelji. Obitelj je osnova razvoja i iskustva, ispunjenja ili neuspjeha. Ona je isto tako osnova bolesti i zdravlja.

Od obitelji se očekuje da ljubavlju bliskošću svojim članovima ublaži osjećaj anksioznosti i očajanja koji su rezultat neuspjeha. Pojedinci se vraćaju svojim obiteljima da bi tu ponovno stekli potvrdu da vrijede i da su dostojni ljubavi.Ovo nameće obitelji izvanredan psihički teret.

Stresne situacije, danas tako česte, dodatni su teret. Obitelj je odlučujući sustav podrške svakom ljudskom biću prije, za vrijeme i nakon stresnog događaja, a taj obiteljski sustav i članovi unutar njega također su pogođeni, ponekad čak i više od same žrtve. Važnost potpore obitelji posebno dolazi do izražaja u slučaju osoba s posttraumatskim stresnim poremečajnim simptomima.

Stres je odgovoran za izazivanje krize kod pojedinca i grupe. Pa ipak, stres može poticati rast i razvoj budeći još neiskorištene snage. Najuspješniji način nošenja sa stresom je prorada traumatskog iskustva, vraćanje izgubljenog osjećaja kontrole. te postizanje razumijevanja i uvida u problem.

početakˆ

Suočavanje sa stresom

Suočavanje pomaže pojedincu ponovno uspostaviti nadzor stresne situacije. Borba za prevladavanje nevolja pokreće unutrašnje pojedinčeve snage, kako tjelesne tako i psihološke. Aktivno suočavanje je način koji istodobno potiče hvatanje u koštac s akutnom stresnom situacijom, ali i s opterečujućim emocijama koje je ta situacija izazvala. Aktivan i optimističan pristup izvanredno je uspješan pri ublažavanju prijetećih posljedica stresa. Nada, hrabrost i snalažljivost, te želja izgradnjom novog pristupa životu mogu pretvoriti stres u priliku za samorazvoj uporabom neke nove životne snage. Suočavanje pretpostavlja aktivnu orijentaciju u suprotnosti sa pasivnim ovisničkim ponašanjem koje se temelji na sjedenju i mirnom čekanju da se "kotač sudbine" ponovo pokrene.

početakˆ

Uloga aktivnosti

• Aktivnost obuhvaća cijelu osobu, povezivanjem pojedinčevih osjećaja, misli i ponašanja. Pomaže održavanju pozitivne slike o sebi.
  
• Omogućuje neposredno oslobađanje od nagomilane napetosti.
  
• Umanjuje osjećaj bespomoćnosti te stvara ili povećava
  mogućnost ovladavanja samim sobom i okruženjem te time znatno smanjuje doživljaj ugroženosti.
  
• Zahtijeva vrijeme i vremensku organizaciju, što je još jedan dobar način postizanja kontrole i umanjenja štetnih posljedica kaosa.
  
• Omogućuje provjeru i vrednovanje granica stresne situacije te olakšava prilagodbu neizbježnim promjenama.

Uloga komunikacije

Ekspresivna komunikacija omogućuje:

• ispuhivanje zatomljenih osjećaja uznemirenosti i napetosti razgovorom, igrom, aktivnostima, crtanjem
• mogućnost da s nekim podijelimo osjećaje; podijeljenja tegoba je upola manja
• dijeljenjem svojih želja i nade s drugima, jačamo protektivni MI osjećaj
• slušanje s empatijom teškoća drugih
• prihvaćanje podrške i pomoći bez osjećaja poniženosti te davanje pomoći podrške bez pokroviteljskog stava.

Informirajuća komunikacija omogućuje:

• prenošenje informacija i vještina, te tumačenje i raščlambu činjenica radi smanjenja nesigurnosti u stresnoj situaciji
• uzajamno korištenje nas samih kao izvora informacija
• davanje i/ili primanje upute

Ponovna kognitivna procjena omogućuje ponovnu procjenu stresne situacije i problemski pristup (Što mogu učiniti ja i drugi u ovoj situaciji?), što pridonosi stvaranju samopouzdanja i nade.

Ljubica Vukšić, dr.med.

početakˆ

Prekinite začarani krug napetosti

Ugodna dnevna rutina
Pokušajte otići na spavanje, te slijedeće jutro ustati u isto vrijeme. Idealno bi bilo otići u krevet već u 22.00 sata, te ustati što bliže svitanju. Naš mozak, i osobito epifiza vole sunčevo svjetlo, čak i kada je oblačno. Jutarnja izloženost svjetlu normalizira produkciju i lučenje hormona epifize - melatonina, "hormona sna" koji iduće večeri uzrokuje pospanost. Što ste dulje izloženi stresu, vjerojatno ćete imati više posljedica sa spavanjem, kako sa zaspivanjem, tako i s buđenjem, te osjećajem umora nakon sna. Biološki sat se ne može vratiti na normalu preko noći, prisjetite se samo ljudi koji mijenjaju vremenske zone, i kojima katkad treba i po desetak dana da bi se priviknuli na novu vremensku zonu. Postupnim pomicanjem odlaska na spavanje u željenom smjeru, u roku od dva do tri tjedna biste trebali postići željene rezultate.

Smanjite obaveze
Napetost i tjeskoba su često rezultat prevelikog broja obaveza, bilo da se radi o prekovremenom radu, radu na više mjesta ili nešto ugodnijim obavezama kao što su to "dobrovoljni" tečajevi. Sve obaveze zasigurno ne možete odbaciti i odgoditi, ali ukoliko se loše osjećate ili se razbolite, od vas nitko neće imati koristi, niti ćete moći išta raditi. Razmislite o svojim obavezama, i iz dnevnog rasporeda izbacite sve što možete. Najveću štetu ćete trpjeti ako izgubite zdravlje, stoga zamijenite veću štetu manjom štetom - gubitkom nekih obaveza.

Izbjegavajte izvora stresa
Ukoliko je ikako moguće, izbjegavajte situacije i osobe koje vam štete, s kojima ste u sukobu, u čijem društvu se loše osjećate, koje vam "crpe energiju", ne pružaju ono što od njih tražite i obrnuto. Loši međuljudski odnosi su veliki izvor stresa. Nemojte se upuštati u žučne diskusije i rasprave, polemike, dokazivanja i slično. Neka vam bude važnije da se osjećate dobro, nego da budete u pravu. Osjećate li da vas zamara previše društvenih aktivnosti, smanjite broj izlazaka ili susreta. Budite nedostupni barem neko vrijeme svakog dana. Ukoliko se u tom slučaju osjećate sebični, sjetite se da drugima možete biti dobro društvo, tek onda kad se vi osjećate dobro.

Odgodite veće promjene
Ukoliko se osjećate napeto, neko vrijeme nemojte planirati niti izvoditi nikakve značajnije promjene u svom životu, osim onih koje baš nikako ne možete izbjeći. Odgodite pruređenje stana, promjenu posla, stupanje u brak, selidbu. Svaka promjena, pa čak i ona nabolje, predstavlja stres za organizam.

Počnite s tjelovježbom
Nađite vremena i prostora za redovitu tjelovježbu. Tjelovježba potiče lučenje tvari koje djeluju kao prirodni antidepresivi i anksiolitici - noradrenalina, endorfina i enkefalina. Pored toga redovito vježbanje snižava koncentraciju estrogena, čime se sprječava nastanak i rast estrogen-ovisnih tumora čiji su tipični primjeri miomi, endometrioza i rak dojke.

Izbacite stimulanse i sedative
Stimulansi poput slatkiša, kofeina, nikotina i alkohola potiču ovisnost, a kako bi se održala odgovarajuća razina energije, trebamo ih sve više. U početku čak možda pomažu da se izgubi koji kilogram na težini, a li kasnije djeluju poput šećera. Podižu razinu glukoze i inzulina, te se višak glukoze pretvara u masti. Jedini način kojim se možemo odbraniti od brzog i stresnog načina života je poticanje vitalnosti i prirodne energije. Dnevnu dozu šećera osigurajte iz voća, povrća, složenih ugljikohidrata (integralna riža i tjestenina, žitarice, krumpir). Složeni ugljikohidrati sadrže i triptofan, iz kojeg se u mozgu sintetizira serotonin, pravi prirodni antidepresiv. Nemojte unositi velike količine namirnica u jednom obroku, radije jedite više manjih obroka dnevno. Odlučite se za pravilnu prehranu, izbacite masnu, prženu i općenito "brzu" hranu. Smanjite potrošnju sredstava za smirenje i spavanje.

Naučite tehnike opuštanja
Neravnoteža između odmora i aktivnosti uključuje također naše opažanje života. To u osnovi znači da je svakog trenutka budnog stanja naša pažnja u polju aktivnosti. Naše iskustvo obuhvaća osjetilno opažanje, mi mislimo, osjećamo i uspostavljamo odnose s drugim ljudima. Uvijek smo aktivni. Ako tu aktivnost prenesemo u polje tišine jako energiziramo duh i živčani sustav, što ima izvanredno okrepljujući učinak. To postižemo npr. vježbama psihofizičkog opuštanja, dubokog disanja, meditacijom i slično. Tehnike opuštanja brojne su i raznovrsne, te svatko može izabrati njemu odgovarajuću.

Dr.Vesna Harni, Poliklinika Harni

početakˆ

<- Psihodinamska teorija stresa

<- Teme

Više o savjetovanju...