POLAZAK U ŠKOLU - RADOST ILI STRES?

Svima nam je poznata činjenica da je polazak u školu jedan od  najvažnijih ili čak prijelomnih trenutaka u životu svakog djeteta. Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont djeteta, već znatno opterećuje njegove fizičke i intelektualne funkcije. Dijete ulazi većinom prvi put u organiziranu, discipliniranu sredinu, koja ga izlaže sistemu vrednovanja, kao i natjecanju, uz mogućnost neuspjeha i kritike, što može imati za posljedicu različita psihopatološka odstupanja. Isto se tako polaskom u školu često aktiviraju latentne duševne smetnje djeteta ili se postojeće emocionalne teškoće pojačaju.

Za dijete je škola najveće opterećenje, a to je ujedno i zadatak s kojim se dijete bori cijeli niz godina, gotovo neprekidno i sistematično. Upravo zbog te činjenice neobično je važno otkriti određene poremećaje ponašanja već i prije nego djeca krenu u školu, jer postoji velika vjerojatnost da će se kod djeteta koje već i prije školske dobi ima problema u svladavanju životnih teškoća, polaskom u školu one još više produbiti.

Psihičke smetnje u djece školskog uzrasta vrlo su česta, upravo masovna pojava. Prema Kovičeku, dijete će pokazati neke smetnje u svom stavu prema školi ako ima bilo kakve teškoće u svladavanjhu životnih problema. Ono će u školi pokazati neku smetnju ponašanja čak i onda kad je ne pokazuje ni na kojem drugom području. One su tipična socijalna bolest, kako po svojim uzrocima i posljedicama, tako i po mogućnostima za njihovo sprečavanje i uklanjanje.

Istraživanja u svijetu pokazuju da su psihičke smetnje jedan od najčešćih poremećaja zdravlja školske djece, ravnopravne s najčešćim poremećajima fizičkog zdravlja, kao što su loše držanje, ravna stopala i zubni karijes.

- želi biti centar pažnje odraslih,

- srdžba na najmanji povod,

- krivicu pripisuje drugima,

- griženje noktiju,

- pretjerana briga o izgledu,

- razbijanje stvari i igračaka,

- hiperaktivnost,

- razdražljivost, nestrpljivost,

- laganje,

- razni strahovi,

- noćni strah,

- smetnje sna,

- sisanje prstiju,

- noćna enureza,

- agresivnost prema mlađima,

- agresivnost prema starijima,

- nesnalaženje s vršnjacima,

- mucanje,

- usamljenost,

- tikovi,

- dnevna enureza,

- krađa,

- enkopreza.

U pogledu učestalosti pojedinih psihosomatskih smetnji, više su zastupljene one smetnje kojima dijete na neadekvatan način manipulira s okolinom, a da se pri tome ti simptomi ne reflektiraju direktno na dijete, kao što je to kod tikova, enureze (nekontrolirano mokrenje) i enkopreze (nekontrolirano zadržavanje stolice). Većina navedenih ponašanja prolazna su faza u razdoblju odrastanja i na njih je samo potrebno navrijeme reagirati. Budući da je škola mjesto življenja i rada i ima snažniji utjecaj na mlade od bilo koje druge institucije osim obitelji, nužna je bliska suradnja školskog liječnika sa školskim osobljem, osobito razrednicima i stručnim službama škole, kao i s roditeljima ili starateljima djeteta. Paralelizam između djetetova ponašanja i školskog uspjeha postoji, jer oboje imaju zajedničke uzroke, dijelom u psihofizičkim osobinama djeteta, dijelom u njegovoj okolini. Samo od djeteta koje osjeća emocionalnu sigurnost, koje ima vjeru u sebe i koje zna da je voljeno, moguće je očekivati poželjne efekte u školskom učenju.

Prim. mr. sc. Jagoda Dabo-Deželjin, dr. med.